lucylu, juul bi slucaj tebe i tvoje sestre prokomentirao na nacin da ste obje suradjivale, samo na razlicite nacine. slicna stvar je bila sa mnom i s mojim bratom. samo sto sam ja cesto glumila da nisam gladna (a u stvari se rusila u nesvijest od gladi) jer nisam mogla smisliti hranu koju su kuhali.

ali ne mogu ni danas. tek na faksu sam skuzila da postoje razni nacini da se pripremi hrana i da je povrce zapravo jako, jako ukusno. poriluk mi je najdraza hrana i gusim se u njemu, ali od njihovog masnog i 'zdravog' poriluk-cuspajza s tonom kobasica i vegete mi se i danas dize zeludac, jednako kao i prije 30 godina.

to je jedna od stvari koje me malo muce. kako znati kad dijete nesto ne zeli jesti jer ima neke nerazrijesene probleme s roditeljima, a kada stvarno ima naprosto razlicit ukus u odnosu na roditelje? jer sad, kad gledam unatrag, naprosto ne znam kako bi se bio mogao rijesiti taj moj odnos s roditeljima. ono sto oni jedu meni je odvratno; masni cuspajzi, puno mesa, sarma, pomfrit i sve s dva prsta ulja; ono sto ja jedem njima je nezacinjeno, bez okusa, i bozemiprosti, vegetarijanski.