Mene je samo mučilo dal joj prepustiti odluku što će jesti, u smislu- kelj ili rižoto, karfiol ili opet neko meso ili ribu isl.
ja odlučujem što ću skuhati, a ona odlučuje želi li pojesti sve ponuđeno, ili želi samo nešto od toga pojesti, ili ne želi ništa od toga pojesti.
svaka odluka se poštuje (pa i ta da neće ništa), i nema nikakvog nagovaranja, hodanja za njom, ucjenjivanja i slično.
ono što toleriram je, kako to ona zove, "griz po griz". to znači da joj hrana stoji na tanjuru u kuhinji, a ona može trčati po stanu i raditi što želi, i doći si uzeti zalogaj po zalogaj.
znači, bitno mi je, ako je odlučila ne sjediti za stolom sa nama, da si ona sama dolazi po hranu.