Kako reagirate kada...?

[marta]

Potpisujem vertex od pocetka do kraja.

Zivimo na katu s vanjskim stepenicama, po kojima se klinci pentraju maltene otkad prohodaju. Dogodila nam se jedna nezgoda: Andrija je slomio zub jer je pao na skalu (s 2g6mj). Ja sam ga drzala za ruku. I nakon sto je opalio ja sam ga jos uvijek drzala za ruku.

Upozorim ih da budu oprezni i objasnim zasto.

Po normalno ne govorim "PAZI ovo, PAZI ono!" i dize mi se kosa na glavi kad cujem svekije kako izgovaraju "PAZI, past ces sa stolice!". Mislim, tko normalan i pod normalnim okolnostima pada sa stolice? Ako situacija tako zahtjeva, viknut cu PAZI, mozda, ipak preferiram OPREZ.

Sad cu mozda zazvucati i hladno, ali ja ni ne tjesim puno kad se razbiju. Dam pusu, saniram ozljedu ako je uopce ima i sibaj dalje. Oduvijek su mi isli na zivce ljudi koji tuku "zlocesti, zlocesti, stol, ormar ili pod koji je udario njihovog malog Pericu"

[Mamasita]

vjezbanje na stepenicama?
ovisi o stepenicama. :/
mi u stanu imamo dvije stepenice koje vode na terasu. njih je F. savladao jos s 13 mj. i nemam problema sa skakutanjem po njima.
ali nedavno je na stubistu pao s vrha stepenista. da MM nije stajao nekoliko stepenica ispred njega i uhvatio ga taman prije nego li je opalio glavicom u rub, ne smijem ni pomisliti sta bi se dogodilo da se skotrljao do dna stepenista.
i zato, za sada jos vjezbanje silazenja i penjanja po takvim stepenicama - da, ako je netko pored njega, ali skakutanje i igra ne dolazi u obzir.

[tanja_b]

Oduvijek su mi isli na zivce ljudi koji tuku "zlocesti, zlocesti, stol, ormar ili pod koji je udario njihovog malog Pericu"

Svojedobno sam otvorila sličnu temu - zaključak je bio više nego jasan!

[Anci]

Tanja, pročitah temu...
Slažem se sa zaključkom.

A glede "pazi", često čujem kako se klincima govori "pazi da ti ne ispadne sladoled!"
Pa kako bi mu namjerno ispao sladoled???
Mislim da djecu to kvocanje non stop jako živcira. Barem mene bi.

[ivana7997]

hehe, namjerno da ispadne sladoled

a moja sveki je odlicna u takvim situacijama. oduvijek je prema mm-u bila sve samo ne puna podrske, ajme, bus pal, ajme, bus to strgal. a sad je skroz evoluirala i vise mojim klincima nista od toga ne govori. nego nama potiho brunda: ajme, valjda se ne bu oko skopal. ajme, ruku bi si slomil. ajme, bude pal, kaj bumo onda.

ali to je kod njih nasljedno, bojim se. mm-ova je baka svaki put kad bi on otisao nekamo na put plakala da kak bumo mi sad kad bu on zginul....

[marta]

joj ivana, ja bih pukla da moram takve stvari slusati. stvarno grozno.

[ivana7997]

uh, marta. kad je mm-ova baka umrla, ja sam jos mjesecima izbjegavala ici k njima kad bi on bio na putu. a cesto je bio, i to ponekad prilicno daleko, pa u ratnim podrucjima, ma stvarno opasno. i cesto bih se i sama bojala da ce mu se nesto dogoditi. i npr ode u iran i ne uspije se javiti, mi odemo dedi i baki da ne mislim na to, a baka me doceka s kuknjavom, onak, ko prava narikaca...

a kopanje oka i to, vec se i klinci sale s tim...