djeca koju je teško odgajati

[bobaibeba]

Kad ovo čitam vidim da imam lako odgojivo dijete.Znatiželjan je,svuda se zavuče (u izlog dućana dok mu kupujemo cipele pa smo ga jedva izvadili van),penje se posvuda,trči,igra nogomet,stalno ispituje što je ovo,što je ono i još 100 čuda.
Ali,kad mu nešto kažem posluša,možda ne od prve ali ipak na kraju da.I ne histerizira.Ako mu lijepo objasnim napraviće i krenuće kuda se dogovorimo.
Uglavnom,prema ovima u opisu je zlatno dijete.I zato sam i ja kao i lucky day shvatila da ustvari moram još više paziti da ga ne slomim,odnosno da ne napravim od njega ono što želim da bude nego da bude što on želi.Na jesen će u vrtić pa ću vidjeti kako će se snaći.
A možda je u pitanju da se on ustvari ponaša onako kako meni odgovara pa nemamo puno problema.On je pedantan,flaše od soka uvijek mora zatvoriti kad si toči iz njih,vrata od ormarića obavezno zatvara za sobom,ne smije biti zamusan ili prljavih ruku (pravi mali Jarac )

[CIARA]

i moja je mali jarac, i nemam problema ni kod kupnje ni kod pospremanja, sama slaže ormar , čarape i nemoj nas krivo shvatiti to su jako pametna, uredna djeca ,ali ako ona odluči da će majce biti na drugoj polici a hlače na prvoj nakon nekog vremena moraš odustati jer im je upornost vrlina.

[bobaibeba]

Pa da,tako i Grga,kad si utuvi u glavu da nešto mora biti kako si on smisli,ne odustaje.Ali to su obično stvari koje bi možda i ja napravila slično ili nije problem ako ih on napravi po svome.Mislim,ne radi se o puštanju ruke kod prelaska ceste ili sl.
Hoću reći da i on ima itekako svoj karakter i zna što želi ali se valjda njegove želje manje kose sa našima,nego od ove djece koja su teže odgojiva!?
I on baca i razbacuje stvari,ali kad mu kažem da neka si malo pospremi igračke pa će se lakše voziti traktorom po sobi,on to napravi za čas.

[Zdenka2]

Ne radi se o željama. Svako (ili gotovo svako) dijete na kraju želi ugoditi roditelji. Stvar je u tome da djeca uvjetno nazvana teško odgojivom (što nije najsretniji termin), u svakoj sekundi imaju potrebu dokazivati svoj karakter i boriti se za moć. Kod mog M. je uvijek prvo pitanje zašto. On neće napraviti ono što sam ja rekla zato što sam ja tako rekla, bez propitivanja. On će postaviti stotinu zašto i ako mu odgovori budu prihvatljivi donijet će svoju odluku. Što se tiče poslušnosti, ja bih isto mogla reći da on mene gotovo uvijek na kraju posluša. Ali put do toga traje i zahtijeva puno angažmana od mene. No onda kad posluša, znači da stvarno tako i misli i da prihvaća to kao moj, ali i svoj odabir. Nasuprot tome, moja kći posluša odmah. I ona misli svoje i ne slaže se uvijek s onim što se od nje traži, ali se ne bori kao M.

[Zdenka2]

roditelji = roditeljima

[MGrubi]

Dakle, ukratko,

1. duboka povezanost
2. razumijevanje i poznavanje djeteta

4. osiguravanje intelektualnog i tjelesnog inputa
5. praćenje osobina djeteta - igrajte s onim osobinama koje vaše dijete ima

Također, jako je važno što više se baviti djetetom. Biti s njim, igrati se po njegovoj želji i pravilima. M. i ja imamo svoje igre koje bi on mogao igrati satima. To je vrijeme u kojem se izgrađuje naš odnos i mi jako mnogo učimo jedno o drugome.

I na kraju, jedna sasvim banalna tehnika: izbjegavanje situacija koje mogu postati kritične. Npr. jedna mama je navela da joj sin ometa kupovinu. I meni je tako bilo dok ga nisam prestala voditi u kupovinu.

ovako bi se trebalo odgajati svako dijete, a ne samo da djeca s jakom ličnošću imaju pravo na to

Ovo stvarno nitko nije implicirao.

nije mi bila namjera kritika, nego samo naglašavanje
naglašavanje jako dobrog pristupa odgoju

[Lucija Ellen]

naglašavanje jako dobrog pristupa odgoju

X

[Anci]

Slažem se sa Zdenkom da termin baš i nije najsretnije odabran, i ja sam, naime, to pomislila kad sam to čitala.
Svoju kćer baš ne bih svrstala u tu tzv. skupinu djece.

I da, ove "točke" što je Zdenka nabrojala nalaze mjesto i mom odnosu s mojim djetetom.

I još nešto- to mi je Anita jednom na jednom topiku napisala- moja kćer isto kao i njena često zahtjeva dugotrajno objašnjavanje i razgovor zašzo nešto učiniti/ne učiniti i onda donese odluku. Jedina mana je u tome da nekad želim da SAD napravi to i to jer trenutno nemam vremena za objašnjavanje, želim da me posluša SAD, a ona traži tisuću odgovora...

[bobaibeba]

Ma da, ni ja nisam mislila da će Grga pospremiti recimo sobu ako mu ja kažem pospremi sobu.On mi neće odgovarati i pitati zašto (još je mali),ali će me jednostavno ignorirati.Ali ako mu kažem pospremi sobu jer ćeš onda imati više mjesta pa ćeš moći voziti svoj traktor,onda to učini čak i veselo.
A ovo o željama sam mislila ne da on ispunjava moje želje nego su slučajno često puta njegove želje u skladu s mojima-voli spremati stvari u ladice ili kutije,voli staviti stvari na svoje mjesto i sl.Ne zato jer bi ja tako htjela nego zato jer i njemu tako paše.Pa je onda mami lako s njim.
Meni je isto fraza lako i teško odgojiva djeca bezveze,jer se on meni čini lako odgojiv ali ja ipak ulažem puno truda u sve to.Čudi mi se nekad sveki kako mu ja imam snage sve objašnjavati polako i razgovarati s njim kad se inati,veli ona mi smo naše izmlatili kad nas nisu slušali i gotovo.

[Zdenka2]

Dakle, ukratko,

1. duboka povezanost
2. razumijevanje i poznavanje djeteta

4. osiguravanje intelektualnog i tjelesnog inputa
5. praćenje osobina djeteta - igrajte s onim osobinama koje vaše dijete ima

Također, jako je važno što više se baviti djetetom. Biti s njim, igrati se po njegovoj želji i pravilima. M. i ja imamo svoje igre koje bi on mogao igrati satima. To je vrijeme u kojem se izgrađuje naš odnos i mi jako mnogo učimo jedno o drugome.

I na kraju, jedna sasvim banalna tehnika: izbjegavanje situacija koje mogu postati kritične. Npr. jedna mama je navela da joj sin ometa kupovinu. I meni je tako bilo dok ga nisam prestala voditi u kupovinu.

ovako bi se trebalo odgajati svako dijete, a ne samo da djeca s jakom ličnošću imaju pravo na to

Ovo stvarno nitko nije implicirao.

nije mi bila namjera kritika, nego samo naglašavanje
naglašavanje jako dobrog pristupa odgoju

Ok. Istina je da nas "teško odgojiva djeca" naprosto prisiljavaju da razmišljamo o njima i o svojim odgojnim postupcima, tjeraju nas da razmišljamo i dovijamo se i ne dozvoljavaju nam da jednostavno prelazimo preko stvari, što se "lakoj" djeci možda može dogoditi. No ja sam se htjela ograditi od bilo kakve pomisli da "teža" djeca zaslužuju bilo što više i bolje od sve ostale djece.

[Anci]

Čudi mi se nekad sveki kako mu ja imam snage sve objašnjavati polako i razgovarati s njim kad se inati,veli ona mi smo naše izmlatili kad nas nisu slušali i gotovo.

I ja sam to čula od nekog. Kao, nije se prije imalo vremena za razgovor i objašnjavanje, pa onda po guzi...

[Blazenka]

Zdenka je to super objasnila. Upravo tako! Kod nas nije problem disciplina, nego upravo ta borba i silno objasnjavanje - tipa zasto bi to moralo biti tako kako vi odrasli kazete ? Samo zato jer ste odrasli? ILI kad JA budem velik, ja cu svojem djetetu dati.... i to je pocelo negdje krajem 3-ce godine, apsolutno objasnjavanje za sve, tako da roditelj takvog djeteta stvarno treba pronaci nacin odgoja u kojem se klinac nece osjecati izolirano ili nesigurno, ili ono najgore da stalno pita zasto nikad nije po mojem. Uglavnom, moras biti u cjelodnevnom angazmanu.

[nadica_b]

he, he, sa stanovišta roditelja djeteta od 16 godina, veoma mi je simpa čitati neka vaša razmišljanja koja pale kada je dijete predškolskog uzrasta.
ja sam se preporodila od kada sam proučila knjigu 1-2-3 o metodama discipline. U potpunosti sam sebe tamo pronašla prilikom opisa kako današnji roditelji previše objašnjavaju stvari koje se ne trebaju objašnjavati svaki put. A mene je princeza često znala uvući u krug zašto?-objašnjavanje-uvjeravanje-prepirka-gubljanje živaca.
Metoda 1-2-3 je do sad apokazala najbolje rezultate kod svo moje 3 djece, s naglaskom na princezu

[Zdenka2]

Nadice, kaj metoda 1-2-3 pali kod šesnaestgodišnjakinje?

[maria71]

molim vas da mi ukratko opiše gore navedenu metodu

[MGrubi]

ili ono najgore da stalno pita zasto nikad nije po mojem. .

vrlo jednostavno: ostaviš mu 2-3 opcije pa neka bira

za sve stvari kojima je dorastao odgovornost prepuštaš njemu (pa neka i donese pogrešnu odluku i pogriješi, naučiti će da postoje posljedice - sve u granicama bez opasnosti po život ili ozbiljno ozljeđivanje ikog)

ja sam bila slično dijete
reci mi da nešto napravim - ugl. napravil
reci mi način kako to da napravim - ja ću izmisliti 100 drugih načina ali neću tako kako mi je naređeno

[leonessa]

ILI kad JA budem velik, ja cu svojem djetetu dati.... .

Evo ovo sa "kad ja budem imao sina" je kod nas počelo i prije treće godine ...Puno puta nam to i pomogne u raspravljanju jer je on prema "svome sinu" puno stroži nego šta očekuje da mi budemo prema njemu, pa kad dođemo do onoga "šta bi ti njemu to stvarno dao/dopustio/napravio?" obično je odgovor "zapravo ne " .

[vertex]

današnji roditelji previše objašnjavaju stvari koje se ne trebaju objašnjavati svaki put. A mene je princeza često znala uvući u krug zašto?-objašnjavanje-uvjeravanje-prepirka-gubljanje živaca.

Ovo sam naučila na vlastitoj koži. Postoje situacije koje treba objasniti, ali postoje situacije kad su objašnjenja koja traže i argumenti koje pronalaze jedino u svrhu zavlačenja, natezanja i provjere koliko im daleko to može proći. Kad sam konačno to shvatila i rekla sinu u jednoj takvoj situaciji, on mi je, uz anđeoski smješak, rekao da sam u pravu. I vidim da mu je drago što sam to shvatila i što me ne može maslati. Od tad sam na puno većem oprezu da razlučim situacije u kojima je rasprava potrebna i iskrena od onih koje služe ispitivanju mojih granica ili čak zabavi.

[Anci]

Prema metoda 1-2-3 u biti djetetu brojiš do 3 prilikom nekog neposluha i onda ako se ne smiri, slijedi posljedica: time out ili oduzimanje neke privilegije.

Moram reći da ta metoda ne nalazi primjenu u mom odnosu s mojom djecom. Da budem iskrena, probala sam time out par puta kad je starija kćer bila gruba prema mlađoj, ali sam brzo odustala. Jednostavno mi se ne sviđa.

Možda nekome to paše, ali ja je ne mislim primjenjivati. Nikad nisam bila gruba i sl., samo bih je odnijela u drugu sobu, ali na nju to nekako, čini mi se, loše djeluje.

Ukratko, ne želim da se ona boji posljedice pa da zato ne radi neke stvari (ili da ih radi kad ja ne gledam- što mi je neprihvatljivo) već da ih ne radi uopće jer je to loše- npr. tući sestru.

[MGrubi]

ja sebe bacim u time-out, dok se ne smirim

a dok sam smirena mogu normalno reagirati na bilokakvu situaciju a da nehotice ne povrijedim Nerin osobni integritet
niti primjenim ikakvu kaznu

[Anci]

Krenula JA neki dan u time out, a ona zamnom!!!

[Luna Rocco]

Meni je to brojanje totalno ispili živce. Kad čujem neku mamu da broji, ja se unervozim i postajem živčana, a kako li je tek djetetu... Mislim, ništa ne velim, možda je fakat dobra odgojna metoda, ali osobno mi je jako, jako odbojna, čak sam svojedobno otvorila temu o tome :

http://roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic....=jedan+dva+tri

[tulip]

Ja zadnje vrijeme kažem da ne volim slušat njegovo deranje (to je novi hit, kao Vriskica iz Medvjedića) i odem u drugu sobu. Uglavnom se odmah smiri i dođe sa mnom.

[Anci]

Ono što se meni u toj knjizi ne sviđa što se broji i za cendranje, i dječju ljutnju i sl...

Osobno mi je to jako glupo. Kad sam ja ljuta, moram biti ljuta. Odljutit ću se, ali daj mi vremena. Još da mi netko broji kad ću prestat...

[Zdenka2]

Ja ponekad brojim za ulazak u krevet, ali to mi pali samo kod B. M. je prespor i tip kod kojeg takav pritisak ne daje nikakav rezultat.

Ova diskusija me je podsjetila na priču mame jedne M. prijateljice koja je redovito brojala svojoj djeci. M. je bio kod njih na igri i rekao im je da njegova mama ne broji do tri nego do pet, a kad nabroji do pet, broji i dalje... I da će biti najbolje da se ubuduće igraju kod njega. Žena je umirala od smijeha na to.

Ali, svejedno me jako zanima što nadica_b ima za reći o funkcioniranju te metode kod njezine velike i pametne cure.

[MGrubi]

Ono što se meni u toj knjizi ne sviđa što se broji i za cendranje, i dječju ljutnju i sl...
:

to je oduzimanje prava na osječaje

ne sviđa mi se nikako
dijete ima pravo na sve vrste emocija i na pokazivanje istih (bolje da ih izbaci nna način koji je prihvatljiv - učenje oponašanjem, nego li da ih potiskuje)

problem kod svih tih metoda autoritetnog odgoja, discipliniranja (dresure), treniranja moći ... je taj trenutak kad dijete uđe u pubertet, u proces kojim se odvaja od roditelja, a da bi taj proces bio potpun pubertetlija mora ući i u proces rušenja tog autoriteta, jer treba postati "država za sebe" .. i onda imaš rat

[sorciere]

današnji roditelji previše objašnjavaju stvari koje se ne trebaju objašnjavati svaki put.

heh... i što napraviti u situaciji (u kojoj sam se našla davnih dana):

mama kaže trogodišnjaku "napravi to-i-to"...
on se mrtvo hladno okrene k meni, i pita: "jel to u redu?"

:shock: :?

i onda mu ja probam prodati tu priču kak ne treba uvijek sve objašnjavati, a on vrlo pristojno pita: "a zašto mi ti uvijek sve objasniš, pa onda znam...?"

:/

[vertex]

današnji roditelji previše objašnjavaju stvari koje se ne trebaju objašnjavati svaki put.

heh... i što napraviti u situaciji (u kojoj sam se našla davnih dana):

mama kaže trogodišnjaku "napravi to-i-to"...
on se mrtvo hladno okrene k meni, i pita: "jel to u redu?"

:shock: :?

i onda mu ja probam prodati tu priču kak ne treba uvijek sve objašnjavati, a on vrlo pristojno pita: "a zašto mi ti uvijek sve objasniš, pa onda znam...?"

:/

Ovdje se ne radi o tome da se traži od djeteta da napravi nešto bez da razumije zašto. Radi se o nadmudrivanju oko dobro poznatih i razjašnjenih pitanja.

[MGrubi]

Ovdje se ne radi o tome da se traži od djeteta da napravi nešto bez da razumije zašto. Radi se o nadmudrivanju oko dobro poznatih i razjašnjenih pitanja.

pa roditelj bi trebao biti pametnij, zar ne?
ako znaš da je u pitanju igra riječima, zezanje i sl. moraš preusmjeriti razgovor van tog kruga i zaigrati na druge karte

najbitnije je izbjeći situaciju: uradi! i onda odgovor: neću!
i di si onda?

[flower]

ja nisam pametnija od nje, iskusnija da, ali pametnija :?

[MGrubi]

ja nisam pametnija od nje, iskusnija da, ali pametnija :?

u pamet se uključuje iskustvo i skupljeno znanje

inteligencija je nepromjenjiva, urođena, neovisna o iskustvu

[flower]

opet zbroj moze biti na njenu stranu... 8)

[vertex]

ako znaš da je u pitanju igra riječima, zezanje i sl. moraš preusmjeriti razgovor van tog kruga i zaigrati na druge karte

Pa ja upravo to nisam znala. Jer se ovo nadmudrivanje naizgled jako malo razlikuje od nenadmudrivanja, a po sadržaju puno. Sad kad krene, pogledam ga i kažem nešto u stilu: "Ja znam šta sam rekla, i ti znaš šta sam rekla. Toliko od mene."

[MGrubi]

i Nera je počela sve pretvarati u igru (valjda joj fali čista igra sa mnom)

idem joj obući majicu a ona u bjeg i udri u cerek (kadkad me to naljuti , jako, a onda udah i pomislim: enti život i skuliram se)
pa prvo "potrošim" 5-10 min na njenu igru i onda je mic-pomic preusmjerim na temu majica
pa koja je žuta, plava,m roza, koja ima macu, a jel ti se ova sviđa ... oćeš da ti mama obuće ovu ili ovu ... i završimo s oblaćenjem

objašnjavati 2-godiđšnjaku zašto želim da obuće majicu nema nikakve koristi, to je preapstraktno i presloženo za njenu dob
,a i neda mi se čekati da joj postane jako zima

[Anci]

i pa koja je žuta, plava,m roza, koja ima macu, a jel ti se ova sviđa ... oćeš da ti mama obuće ovu ili ovu ... i završimo s oblaćenjem

Ovako sam i ja uvijek s Lanom. Ajde, još je i lako bilo kad je bila jedino dijete. Ali otkad imamo i Jelenu, pa Lana ide u vrtić.... njoj treba 100 godina za sve jer se tako naučila samnom. A MM šizi kad je on treba obući!!!!!

Jutros ista priča. Ja sam joj samo mirno rekla: Gle, ja moram na posao. Ako hoćeš ići sad, da te ja vodim, hoćeš li se, molim te ODMAH obući ili ćeš da te vodi teta (Jelenina čuvalica). Ne mogu zakasniti jer se tebi neda obući.

Gledala me par sekundi i kaže: Aha. Idem!

I bez problema se obuče.

Uh!!!

[flower]

anci, ja mislim da je tvoja recenica ona prava i autenticna. iskrena do boli, a sto cemo takav je zivot.
moja npr. na igru oko majcica bi dobila fras i sigurno bi me skuzila da ju zelim zafrknuti i obuci, to nam kao solucija nikad nije palila, samo jasne poruke.

[Blazenka]

Ja se tjesim da sam i sama bila takva pa mi nista ne fali danas (s ovime se sigurno ne bih slozio MM, a mamu moram pitati )

Ne, ne, ne, meni taj odgoj stvarno nije tezak, jest da te nekad izmori ono do dna, ali me istodobno fascinira kolicina informacija i nacin na koji to moje snalazljivo elokventno dijete poslozi (neki bi rekli zahtjevno i razmazeno )

[sorciere]

Ovdje se ne radi o tome da se traži od djeteta da napravi nešto bez da razumije zašto. Radi se o nadmudrivanju oko dobro poznatih i razjašnjenih pitanja.

ne...

ovdje se radilo o djetetu koje je uvijek i sve poslušalo - ukoliko mu je bilo objašnjeno. bez nadmudrivanja, bez suvišnih "zašto".

"odradila" sam s njim još nekoliko razgovora na "poznate" teme. tj. na stvari koje sam mu puno puta objašnjavala, pa sam ga znala samo podsjetiti (a ne ponovo objašnjavati).

i rekla sam mu da mama nema uvijek vremena sve objasniti kao ja, ali da mama zna zašto on nešto treba napraviti. i da ju posluša .

tako da smo premostili taj dio...

[nadica_b]

na ovom svijetu je nama dano različiti principi odgoja koje roditelj onda odabire u skladu s:
- vlastitim stavovima kakav odgoj njemu paše
- vlastitim iskustvima od toga kakv je on imao odgoj
- karakteru djeteta
- uvjetima odrastanja
- ...
Dakle, svako si uzme onaj način odgoja koji hoće i odlučuje da li NJEMU paše.
Nama se najbolje pokazao princip 1-2-3.
Pitaš Zdenka kako to funkcionira kod mojih starijih: pozvala sam ih na razgovor pred 2 godine i objasnila im metodu i onda im ponudila: da li žele poštivati pravila te metode ili žele da na njih šizim i urlam itd. Oboje su jednoglasno i brzo odabrali 1-2-3 metodu.
Do sada je Denis prvi i samo jednaput dobio brojanje do 3, a princeza je jednom tvrdoglavo išla dok sam joj brojala 1-2-3=oduzimanje nečega (gledanje TV-a) dok nije nabrala 7 dana TV-a. Onda je na kraju odustala.
Prednost cijele priče jest da sam ja cijelo vrijeme bila cool, samo sam ravnodušno brojala dok se ona pjenila i pokušavala me uvući u raspravu.
Ja se nisam dala isprovocirati i nakon tog testa s njene strane, više nikada se nije ponovilo da brojim kod nje na 3. Odustane od neprihvatljivog ponašanja na 2 i onda se povuče gunđajući i mrmljejući sebi u bradu ali dovoljno jasno da ju čujem; ne dam se navući na te jeftine štosove.
Sigurno da je sasvim drugačije odgajati dijete kada ima 2 godine ili kada ima 13 ili 16 - neusporediva je količina živaca koju ti klinci u toj dobi mogu pojesti u roku keks. A kako ćeš s 16-stogodišnjom djevojkom koja je 2x veća i teža od tebe izaći na kraj? I da ona ima povjerenje u tebe ao u majku, da ti kaže puno svojih tajni, da te pita za savjet da li da markira ili ne, da li joj je njena simpatija danas dodirnula slučajno s koljenima u razredu ...

[Zdenka2]

Hvala Nadice. Dakle, fora je u tome da je to bio dogovor. Pokušat ću to primijeniti kada dođe vrijeme za to.

[Zorana]

Nadice, moze li primjer, tj. malo konkretniji opis situacija u kojima koristis brojanje?
Radi li se tu o stvarima koje su podlozne izvrdavanju (tipa: gasi tv, vrijeme je za spavanje) ili se radi o necemu sto je momentalno jako vazno uraditi, a kasnije se o tome moze raspravljati? (npr. kao kod manjih klinaca: moras dati ruku preko ceste, a kasnije mozemo razgovarati zasto)

[Luna Rocco]

Čekaj, 16-godišnjakinji si brojala kad je bila manja ili sam ja nešto krivo shvatila? Naime, shvatila sam da joj brojiš i sada, kao 16-godišnjakinji....?

[maria71]

brojim i ja 18 godišnjacima ,pa što ?

[Luna Rocco]

Ti si profesorica, to je nešto sasvim drugo.

[maria71]

najbolje mi je kad kolektivno i poslušaju ....

kao nek ti bude,....

Marko je još mali, ali uspijevamo postići kompromise, tj da postoje stvari koje se ne mogu objašnjavati u beskonačnost u tom trenutku....

Objašnjenje uslijedi poslije...

A što je najbolje uglavnom nam se i nakon objašnjenja stavovi razlikuju, no pametni Marko popusti

[Zdenka2]

OT, Luna, tvom avatarčiću bih najradije utisnula pusu u te slatke obraščiće!

[Luna Rocco]

Hvala, ponosna mama se topi.

[summer]

OT, Luna, tvom avatarčiću bih najradije utisnula pusu u te slatke obraščiće!

Poptisujem i dodajem da me na ovoj slici strasno podsjeca na tebe - nesto u izrazu, ali bas tvoje

[leonisa]

Luna
sta da ti velim, sve znas, potpisujem te rukama i nogama.

od svega me najvise izludjuje "pretpostavljeno telepatsko komuniciranje".
ona samo vristi cim nesto ne moze napraviti, uzeti, dosegnuti uz dodatak: bez malo veceg truda i napora.

nakon Julaa sam vjezbala "ne" no moje ni jedno ne ona ne dozivljava.

jedino sto ponekad uspije su "obecanja" i dogovori poput- daj mi ruku, tu idu auti i kad predjemo preko ceste pustit cu te i sama mozes trcati do parka.....

no bacanje i vristanje....queen of the day.

a avatar je totalno

[Anci]

Nadice, moze li primjer, tj. malo konkretniji opis situacija u kojima koristis brojanje?
Radi li se tu o stvarima koje su podlozne izvrdavanju (tipa: gasi tv, vrijeme je za spavanje) ili se radi o necemu sto je momentalno jako vazno uraditi, a kasnije se o tome moze raspravljati? (npr. kao kod manjih klinaca: moras dati ruku preko ceste, a kasnije mozemo razgovarati zasto)

Nisam Nadica , ali sam pročitala knjigu. Zove se nekako- Disciplina za djecu od 2-12 godina.
U principu se broji za dječje neposluhe, tj. za ona ponašanja za koja želiš da dijete prestane raditi- npr. bacati nešto i sl.
Prvo kažeš "jedan", pa ako nastavi, ti nastaviš brojati, daješ mu šansu da se smiri, a ako te ne posluša, slijedi time out ili oduzimanje neke privilegije.

A za neke stvari koje želiš da napravi, ne možeš brojati već to ide nekako drugačije- mislim obećanjem neke dodatne privilegije, skupljanja plusića i slično.

Eto, to je ukratko to.
Meni se to ne sviđa, uostalom, svoje mišljenje o toj metodi napisala sam već gore.