Nemam iskustvo ni kao roditelj, a nisam ni učiteljica. Ali tatekov post, a naročito ovaj opis:

Citiraj tatek prvotno napisa
Vedran je ovo ljeto proplivao, nije puno, ali se zna odrzavati na vodi i preplivati recimo 10-20 metara. Doslo je u studenome i vrijeme za ispit plivanja u skoli i trener (ili tko li vec) ga je pitao da li zna plivati, Vedran je rekao da zna i onda mu je ovaj rekao da nek skoci u bazen. Vedran nije nikad skakao, no kad je ovaj rekao "ajde, skoci", on je skocio i, naravno, nagutao se vode. I nije prosao ispit (proslo je mozda cetvrtina ucenika).
podsjetio me na vlastito iskustvo iz osnovne škole - bilo je identično. I to mi je najgora trauma iz djetinjstva koju pamtim. I dan-danas mi je zlo kad prolazim kraj Doma sportova, a u bazene uopće ne idem jer mi onaj miris klora stvara "flashbackove". Cijeli taj koncept ispita sa skakanjem u bazen, pa trenerove zajedljive primjedbe i podsmijeh, pa vojnička disciplina, a poniženje pred drugim učenicima...