Evo okrenuli smo godinicu, vratila sam se na posao i prešli smo na level više, produženo dojenje. Doma imam pravog cicoljubca, moj mali miš doji puno po noći, po danu više ne, jer me nema doma. Vikendom sam u starom ritmu. Što mene muči? Dakle, trebam podršku da je mojem djetetu bolje dojiti i ovoliko, nego ne dojiti, da je za nju manji šok da dobije cicu i ovoliko, nego da je više ne dobija... Da će trauma kad odem na službeni put biti manja kad se vratim sa cicom... Ili bi manje patila da više ne cica kad sam odsutna... U biti ja sam sigurna da je njoj bolje dojenoj, ali okolina me masira da joj ovako malo ima malo nema samo otežavam. Malo je zbrkan post, ali nadam se da ste uhvatili poantu. Hvala.