I mi smo u klubu Već nekih 10 mjeseci vodimo bitke s nekakanjem, odnosno možda i dulje, ali s fazama redovitosti. Ne mogu da ne pričam o tome s njim jer mu moram objasniti zašto ne može jesti toliko slatkoga i zašto MORA početi jesti povrće (do nedavno je jeo samo smiksano u juhi, ali nakon inzistiranja je počeo jesti komade i malkice se situacija popravila). Jadničak je toliko u tome da, kad dobije od nekoga čokoladu, kaže: "Hvala, to ću kad se pokakam" (ne znam ni sama kakvog bi tu smajlića stavila, koji se smije ili plače). Doveli smo situaciju do razine da kaka svaki 3. - 4. dan, ali uz stalna odricanja i pomoć Donata, koji opet moramo dozirati jer nije dobro puno za tako malo dijete.
Ujutro uglavnom na tašte jede šljive i nakon toga popije čašu vode. Puno jogurta, manje mlijeka. Cijeli dan puno vode i dosta voća za međuobrok. Maslinovo ulje u obroke. I ponekad ubacimo natašte sirup od smokve i šljive koji se baš i nije pokazao bogznašto.
Kad kaka, ne boli ga jako, ali on jednostavno izbjegava. Meni se čini da ga nekad u vrtiću možda i uhvati nagon, ali uspije ga potisnuti i onda se agonija samo produži.
Stvarno, tko s tim nema problema, ne može vjerovati koliko je to strašno (stalno moram ljudima okolo objašnjavati zašto mu ne trebaju nuditi bombone, čokoladu...)