Ranije ju je bar FiFi mogla smiriti na 10 min a sada ni to. Inače nas dvije smo već duže vremena same jer je MM na dužem putu

. Ne znam je li to protest zbog nedostajanja tatice, da li sam joj ja već dosadila ili što, ali točno vidim da mi stalno daje kontru. Milijun puta sam joj npr. lijepo objasnila da se stvari ne smiju prosipati po podu, tipa hrane, soka, vode, krema i sl. Taman kad sam mislila da je gospodična to apsolvirala ona brže bolje gleda gdje će dograbiti nešto što bi mogla istisnuti, prosuti ili proliti.

Više nemam tako visokih polica na koje bi mogla maknuti sve van njenog dohvata a i ne vidim svrhu u tome.
Omiljeno joj je mjesto za igru blagavaonski stol. Ja se okrenem a ona već sjedi na stolu... i sve je pobacala po podu... sva sreća laptop sam na vrijeme maknula
O drugim nepodopštinama neću ni govoriti. Olovke su nam skriveno blago, ali kad se dočepa neke brže bolje me pogleda i brzinom munje dotrči do najbržeg zida da ga pošara.
Eto... malo sam se izjadala... ne znam da li su vaša djeca takva ali ja definitivno vidim da se nešto događa s mojim djetetom. Nadam se da je samo faza.

Jer iako sam nekad na rubu ž. sloma tako često se počnem smijati sama u sebi nekim njenim nepodopštinama i provalama.