imali smo roditeljski u vrtiću
sada je faza agresije
istraživanje granica, tvrdoglavost idu dazu
zanimalo ih je kako mi to doma rješavamo

dominik nikada nije agresor (nadam se da će tako i ostati )
ali zato žustro brani svoje (tu ga učimo da ne reagira naglo)

njegova frendica, nešto starija, ima fintu da nudi u zamjenu drugo, zna obrađivati (mala lukavica)
ostali uglavnom reagiraju na način koji sada pokušavamo korigirati i usmjeriti

uglavnom, dosta kontaju gdje i kako se treba ponašati

ja se odnosim prema njemu (i luciji, naravno) kao pravim malim ljudima jer oni to i jesu (glupo sročeno)
ali, ono što hoću reći je da poštujem njihovu volju, raspoloženje, prostor i sl.
tek tada mogu to isto tražiti i ja od njih
nije lako, da
puno se cmačemo, škakljamo i sl.
kada dominik napravi nešto ružno ja mu otvoreno kažem da to nije u redu, da se osjećam tako i tako, kako bi se on osjećao da....
uglavnom, frajer jako dobro kuži cijelu spiku
nekada ne popušta odmah
ali vidim da mu nije svejedno ako mu ja ponovim da sam ljuta

još nešto: nastojim ne miješati se previše u njihov odnos, na način da sam ja sudac
upozorim ih kada vidim da idu u krivom smjeru i velim da će mi biti žao ako će poslije netko biti ljut i sl., ali da me saslušaju, razmisle o tome kako je možda bolje
sami odlučuju o tome kako će nastaviti dalje, preuzimaju odgovornost

i da, ne pravim se da sve znam, da sam savršena i sl.
pokazujem žaljenje, ispričavam se za greške, nastojim se rješiti ružnih navika, pokazujem to i sl.

e što me ide pisanje...
odoh malo odmoriti, frče me želudac

bip bip