zanima me nesto... dakle, otkad dojim, cemu ima 10 mjeseci postala sam mobilna emocionalna bomba..dotakne me sve, od vozaca koji me krivo pogleda na cesti, preko reklama za humanitarne akcije, na sam spomen ane rukavine redovito prosuzim, a kulminacija je bila neki dan kad sam se rasplakala ko kisna godina na spot tose proeskog koji se vrtio na tvu (btw, tosu uopce ne slusam, zao mi je covjeka, al nije da me inace njegove pjesme diraju i da se pronalazim u njima)...sva sreca pa ne idem u kino zbog bebe jer sam uvjerena da bi me i crtici rasplakali. nije da sam ja tuzna, ne sumnjam na ppd, nego eto, sve oko sebe dozivljavam prejako, od lijepe rijeci do krivog pogleda, meni se odmah stisne srce, napune oci, i slap krene...ne mogu rec da me to ne iritira, fakat nisam nikad bila tip koji place na romanticne filmove, pace ni ne gledam ih, a da ne pricam sta svako malo priredjujem MM, a bogami i prijateljima... ima li nas jos? kad prestaje? mislim dojit sto duze, al pobogu, sta cu s razmazanom sminkom hodat par godina?
( narafski da sam malo iskarikirala, poradi umjetnickog dojma, no nisam daleko od opisanog)