Moja cura, 3 g. bila je do prije 4 mj. jedinica i samim time u centru pažnje kako doma tako i kod sve rodbine jer je najmlađi član. Vrlo je živa, mala mudrijašica i vrlo, vrlo zahtjevna ( pitam se tko li ju je to naucio ). Do 2 i pol godine cuvala ju je moja mama, a sada je sa mnom i malom bebom doma. U vrtic ce na jesen. Sa jednom i pol godina zavrsili smo u zaraznoj i tamo noćile i od onda ima veliki strah od doktora, plakala bi čim ugleda ambulantu. Sad se to smirilo, ali zapravo ne odlazimo doktoru jer je zdrava, a cjepljenje je tek u prosincu. Ne znam kak će reagirati. Uredno ide s nama na sekin pregled, ali onda zna da teta doktor gleda samo bebu i ne boji se. Kakva su vaša iskustva, da li taj strah nestaje ili će plakati i dalje na svojim pregledima??
Isto tako ima jednu za moje zivce nemoguću naviku, a to je da legne na trbuh, glavu zarije u jastuk, noge prekrizi i ustegne sve misice. Scena je .... ne lijepa! Pobojala sam se da je to naznaka neke bolesti pa sam pitala doktoricu koja mi je rekla da je to oblik djecjeg samozadovoljavanja i da je to česta pojava i da će proči kroz X mjeseci. Nikad nisam čula od druge mame sličnu priču, pa ne znam da li je moje djete jedinstveno ili nitko nece pricati o tome. HELP!