Mislim da ljudi pokušavaju opravdati i racionalizirati nekakvim argumentima ono što su u životu odlučili ili ono što ih je u životu snašlo.

Da je netko sposobniji (radi emocionalne zrelosti) za majčinstvo u ovoj ili onoj dobi je točno isto koliko da je netko sposobniji za bilo što drugo što radi prvi put u nekoj određenoj (odrasloj) dobi. Svaki put je iznenađujuće, svaki put od tebe iziskuje da radiš ono što do sad nikad nisi i da daješ i odričeš se onoliko koliko nisi mogao naslutiti ni gledajući druge primjere. Za majčinstvo je potrebno i puno fizičke snage, elana, zdravlja.... isto koliko i psihičke stabilnosti, poznavanja samog sebe, nadrastanja odnosa sa roditeljima (a često se to počne rješavati tek u trudnoći... bila ona u 25. ili 45.).. itd itd.

Život je prekompliciran i ljudi su prekomplicirani da bi se išta moglo svesti na značajke koje bi mogle poslužiti kao savršeni recepti za savršen život ili savršeno dijete...
Toga nema.