Citiraj pituljica prvotno napisa
Ja se prepucavat necu, ali Varda da si ti bila u mojoj kozi kad mi je beba od 4 mjeseca zavrsila na infuziji jer je odbijao ikakvu hranu - pitam se da li bi ti potpisala u bolnici da odbijas da dijete dobije infuziiju i odvela ga doma da sam odluci hoce li ili nece jesti.
Dobar dan!
Sorry, ja se uvijek zapjenim kad je hrana u pitanju, ali dobro.
Da pojasnim: moja R. je i zaceta i rođena teško, po dolasku iz bolnice, gdje nitko bas nitko nije imao volje uputiti, nauciti, poduprijeti i sl. moje dojenje djeteta, ostale smo same na mukama. I plakale i krvarila (moje bradavice) i plakale i završile u bolnici jer je moja R. odbijala svaku hranu. Da, Pituljice i mi smo zavrsile u bolnici i R. na infuziji sa 20 dana starosti. Nista nije uzimala i gubila je na tezini, sa 3650 na 3000 u manje od 20 dana. I sve to uz stalne posjete patronazne i stalne pedijatrijske nadzore. Nikada necu otkriti sto se desilo. Ali i dan danas se osjecam jako tuzno sto nisam mogla svoje dijete nahraniti! Do nedavno sam se osjecala jako krivom zbog toga. Sto se desilo nakon poroda ostat ce mi vjecna zagonetka. Pretpostavljam da smo se, nas troje, izgubili negdje: tezak pocetak, tezak porod, prva trudnoca u 31., ne znam, nagađam sto se moglo desiti.
Znaci zaista ne mislim da dijete treba preuzeti odgovornost za svoje zdravlje itd ali mislim i dalje da nakon sto se osamostale u hrani, oblacenju, govoru , hodu tj. nakon sto dođu u neke godinice npr. 3 ili 4, odluku koliko ce pojesti (koliko..kolicinski) treba prepustiti njima. Mislim da trpeza nije bojno polje ili cirkus i da ne bi trebala biti sredstvo bilo kakve manipulacije.
Moja R. jede sve, bas sve. Ima dana kada po tri dana jede slabo, po malo i naravno da 4. dana ja moram napraviti sitnu intervenciju. Ima problema sa stolicom pa i zbog toga moram raditi povremene intervencije ali i dalje joj u pravilu redovno prepustam odluku o kolicini.
Evo nadam se da smo se razumijeli.
Bez teških osjećaja jer majcinstvo je tako osobna stvar..