Ima za kupiti u Kamarisu zgodnih majica za dojenje (ne one na preklop) pa se beba može nahraniti bez da itko skuži. (Ja ih nosim jer mi je neugodno kad podignem majicu da mi svi ne vide šlaufića na trbuhu, za cice mi ne smeta ). I meni je u početku bilo malo neugodno pa sam se okretala prema zidu i tražila skrovite klupice, ali mi je to nakon nekog vremena postalo prenaporno pa sam brzo odustala i počela dojiti gdje god je beba zatražila. Bitnije mi je da ona dobije cicu kad to zatraži nego da me netko vidi. Jednom sam Evu hranila hodajući, bilo je ljeto, ona je bila nekih 2-3 tjedna stara, bili smo u šetnji u gradu i baš smo se vraćali u auto koji je bio parkiran na Tuškancu i, budući da nisam imala gdje sjesti, a gospođica je vikala iz petnih žila, lijepo samo joj dala cicu. Mislim da nitko nije ni skužio jer je izgledalo kao da je nosim polegnutu.