Zašto se često svađamo,zašto patimo svatko u svom kutu sobe,zašto nas svaki novi neuspjeh još više udaljava?Volimo se mi, ali nešta je drugačije nego prije!
 |
|||
|
|
|||
NEPLODNOST - RAZLOG RASPADA BRAKA!!!
Zašto se često svađamo,zašto patimo svatko u svom kutu sobe,zašto nas svaki novi neuspjeh još više udaljava?Volimo se mi, ali nešta je drugačije nego prije!
Neplodnost je bolest, gotovo sindrom, sa svim popratnim pojavama od kojih je tuga ili depresija samo jedan dio. No, za razliku od drugih bolesti ona se tice para a ne pojedinca, pa je preboliti treba par, a za to treba komunikacija.
Postoji i period inkubacije - to je faza kad se pitamo "A zasto bas ja? A zasto ja ne?". Kod nekog traje godinu, kod nekog godinama, vremenom se preboli ili unisti vezu. Kad poredas prioritete u glavi:
1. osobna sreca
2. brak
3. po mogucnosti dijete,
i sve ostalo dodje na svoje.
Recept: puno razgovora, ne nuzno samo s partnerom. Treba steci imunitet na neplodnost.
MM i ja puno razgovarami i ne odustajemo od borbe ali bol koju osjećamo je prevelika,ponekad mislim da ću se ugušiti u njoj.
Neces. Vjeruj mi.Jim prvotno napisa
Nastavite razgovarati, a svoje emocije usmjerite na nesto konstruktivno, na kontrolu nad lijecenjem/postupcima, pa ces vidjeti da je tako lakse.
Neplodnost je veliko iskušenje za brak. Naš je ojačao nakon puno poteškoća. Morate naći zajednički jezik. Problemi vas trebaju spajati, a ne razdvajati.
Sretno
Samo da dometnem.... Ja sam u startu znala da sam izabrala pravog čovjeka za sebe i bila sigurna da ću s njim ostarit - sa djecom ili bez.
Jim, vi praktički još niste ni počeli s rješavanjem vašeg problema (pokušaje stimulacije klomifenom kod ginića opće prakse ne brojim). Kad krenete u akciju bit će vam oboma puno lakše! Najgore je čekati iz mjeseca u mjesec, a ništa se ne popravlja. Čim se nešto krene raditi imat ćete ozbiljne šanse da dođete do toliko željenog rezultata - pogledaj samo listu trudnica na pdf-u POAjmo, pokret!
Hvala vam,vi ste jedine koje razumijete.Nema nikog oko mene tko ima ovakve probleme pa je sve još teže kad si sam.
Draga Jim, u potpunosti se slazem s Charlie. Najgore nam je bilo na pocetku svega ovog, kad smo znali i osjecali da ne mozemo imati dijete, ali nismo znali zasto. Jednom kad smo se bacili na sve pretrage i dobili sve rezultate, nekako se crni oblak digao iznad nas i puno smo lakse poceli disati. Vjerujem da je tako vecini cura, bez obzira na dijagnozu. S dijagnozom dobijes cinjenice i informacije, a to te ojaca i mozes dalje u borbu. Najgore je neznanje o tome sto je tocno problem i sto mozes poduzeti. Sretno i tebi i MM-u. Bitno je da se i dalje volite i postujete, kao i prvog dana, prije nocne more zvane neplodnost...
Nije bas nuzno da se digne oblak kad saznas razlog: kao prvo, mozda razloga nema, kao kod idiopata, ili je razlog kao kod nas - muski faktor. E to zna biti tesko za provariti.
Ali savim je sigurno da je lakse kad imas neki "petogodisnji" plan: imas osjecaj kontrole barem, mozes nesto poduzeti, a ne samo iz ciklusa u ciklus ocajavati zbog propustene ovulacije/nove menge/simptoma koji su se cinili kao trudnicki... Sve sam to prosla i nije bilo nimalo lijepo, hvala Bogu pa je proslo.
Jim ima dosta parova koji su kao i vi i vjeruj mi da nikome od nas u početku nije bilo lako. MM i ja kad smo odlućili da ostanemo zajedno svjesni smo bili da sa mojim problemom možda nikada nećemo imati djece ali odućili smo se boriti i ne odustajati dok god ima nade. U ostalom i da ih ne imadnemo nismo ni prvi ni zadnji bez djece a najvažnije od svega mi je da se MM i ja volimo. Nadamo se da će nam Bog uslišati molitve i da ćemo i mi nekada zagrliti svoju malu mrvu.Opusti se, razgovaraj dosta sa TM-om i bit će to sve u redu.
Meni jako pomaže razgovor s ljudima koji su u istom sosu. Moje analize i statistike pokazuju da su svi ljudi koji se bore i koji su se izborili s neplodnošću redom predivni i predobri ljudi.
Prije mi je forum puno pomagao, ali sad više volim cure uživo
Ja mislim da je pametno i stručnu pomoć potražiti kad osjetite da nije dobro i da ne možete sami razgovorom riješiti probleme. Vjerujem da niste u toj fazi sada, ali kad se već diskutira i kad si stavila tako tešku riječ kao razvod :?
raspad braka si napisala sorry
Vidiš meni je razvod u glavi nakon skoro tri godine pohoda po klinikama
Potpisujem wewu. Tako je nekako kod nas išlo - razgovor međusobni, ali nije ni to bilo dovoljno, razgovor sa curama i parovima koje su u istom sosu (dobro je i virtualno, ali najviše pomaže uživo - upoznavanje ekipe po kavicama), pa razgovor sa samim sobom, preslagivanje prioriteta, izrada nekog plana akcije čisto onako i da se mozak nečim bavi i kao iluzija neke kontrole, što definitivno nije uključivalo socijalne ginekologe i privatnike "opće prakse", nego ipak malo jači "stuff" i jače metode, pa pokušaji ostvarivanja majčinstva na drugi način, pa dijelom i orijentacija na druge stvari. Nije lako, ali ne mora vas ni soriti
Baš često razmišljam o tome i shvaćam da su partnerstvo i roditeljstvo dvije različite stvari. Kako radim ako socijalni radnik u timu za brak i obitelj svakodnevno srećem ljude koji su i dalje roditelji, ali nisu nikakvi partneri (ljudi koji se razvode).
Prečesto se čudim kako ne znaju uživati darovima koju su došli sami po sebi, običnim sexom u običnom krevetu. A zbog čega sam ja i vi moje drage suborke i suborci potrošili bezbroj sati po čekaonicama, laboratorijima, bolnicama, na konzulacijama, punkcijama i transferima. Zbog čega smo mnogi isplakati hektolitre suza, a bogami potrošili i brdo novaca.
Na neki sam način sretna, jer smo moj dragi i ja partneri, iako još nismo imali sreću postati roditelji, a kada to postignemo naše će partnerstvo posati još jače i neraskidivo. A, i sada imam dojam da iz svake nevolje (čitaj negativne bete) izlazimo čvršći u odluci da nećemo odustati i da ćemo se i dalje voljeti, baš nas dvoje, koji smo se izabrali zbog ljubavi (a ne zbog stana li bebe na putu) unatoč svim komentarima o poželjnoj promjeni pjevca li o tome kako neki ljudi ne mogu imati djecu međusobno, ali u nekoj drugoj kombinaciji im je to moguće pa još onda primjer navode: kao npr. Saša Kopljar i Julijana Matanović i dr. E, pa baš me brigaaaaa za njih i za ostale koji su pokleknuli pod teretom nevolja i tuge. Mi imamo snage za dalje i volimo se još jače.
Inače tom kompleksnom dijelu psihološke želje za ostvarenjem roditeljstva mnoge druge zemlje pridaju veći značaj, pa su psiholog i socijalni radnik sastavni dio tima koji radi s neplodnim parovima.
A kad me netko pita zašto svemu tome pristupam s tako puno emocija, ja mu kažem:"Da li ste nekad u životu imali stastvenu želju, koju ste željeli ostvariti više od svega na Svijetu, ali u tome niste uspjevali. I zamislite da to ne možete kupiti i da vam nitko ne može dati garanciju da će vam se želja ostvariti."
Rijetko tko je imao pozitivan odgovor na to pitanje: jer većinu toga što želimo, možemo kupiti, a ako nemao dovoljno novaca možemo dići kredit ili odgoditi želju za neko vrijeme pa onda štedjeti.
Ne možemo kupiti bebu, ne možemo kupiti ljubav i još ponešto ne možemo kupiti... ali možemo vjerovati da će nam se želja ispuniti i graditi čvrsto partnerstvo temeljno na ljubavi i povjerenju.
I zato dragi moji, budimo jedni drugima dobri partneri i strpimo se malo, dok ne postanemo roditelji.
Svima.
Teško je nekome davati savjete bilo koje vrste jer je svatko od nas drugačiji. Evo kako smo to razrješili MM i ja.
Nakon što smo shvatili da moramo u sve uplesti doktore. Pokušala sam se informirati što je više moguće o MPO-u i onda smo sjeli i razgovarali. Dogovorili smo strategiju koja se sastojala od toga koliko ćemo pojedinih postupaka raditi prije nego što krenemo na novu vrstu postupka. Također smo se dogovorili u kojim slučajevima bi mijenjali kliniku i na koju bi išli, te kada ćemo krenuti u postupak posvojenja.
Za cijelo ovo vrijeme pokušavali smo naći vremena za razgovor o tome što nas muči, čega nas je strah. Razgovore smo pokušali voditi za stolom, ne u krevetu, TV i mobitelija obvezno pogašena!
Draga Jim, znam da je veoma tesko razgovarati ako oboje niste u svojoj svijesti prihvatili i shvatili da imate problem. Ja sam na primjer imala situacija i situacija kad sam pokusavala razgovarati sa MM ali on jednostavno nije prihvatao, i stalno je govorio da sam ja nestrpljiva i da razbijam glavu sa glupostima. Nakon par mjeseci kada je zapravo shvatio i sam malo razmislio da se ovo nase pokusavanje bas produzilo, i pored povremenih stimulacija, poceo je kao pomalo i sam ispitivati. Sad kad sam ponovo krenula sa stimulacijom klomifen uhvatila sam momenat i porazgovarala sa njim. Naime, rekla sam mu da ukoliko nije uz mene 100% , i ukoliko nece da se potrudi da vodimo ljubav i kad se mora a ne samo kad zelimo, mora da mi kaze jer nema svrhj da ja u tom slucaju pijem kojekakve hormone ako i on nece sudjelovati u tome! Sad smo dobro i razumijemo se a i trudimo zajednickim snagama.
Zato draga znaj da te razumijem a i TM. Svi mi imamo teskih momenata i to toliko teskih da se cini kao da necemo istrajati. Medjutim mi smo jaki i sve sto naj ne unisti sigurno nas ojaca!
Ljubim te
Draga Jim!
Ja i MM smo već jako dugo zajedno- ne brojim samo godine braka. Smatram ada smo jedan od parova koji se nadopunjuju potpuno u svemu- od kuhanja, spremanja, shopinga, pjevanja i puno x stvari. Toliko smo postali kompatibilni tokom godina da smo zajedno i u trenutnoj neplodnosti!
Nemoj me krivo shvatiti- mi smo ustvari jako različiti. Ja volim plesati- on baš i ne! Ja volim sporo hodati - on zna samo brzi hod.
Ono u čemu smo različiti radimo na samo. Svako ima svoju slobodu i ne osjeća se sputanim.
Kad smo saznali da ne možemo lako začeti bebu - prije cca 6 godina- bili smo skrhani, ali smo nakon nekih pretraga odlučili- dok još malo ne sazrijemo nećemo žuriti. Prošle godine smo odlučili da smo sazreli, ali ipak ćemo polako i hladne glave. Nikad ne skači u vodu dok si vruć. Ako trebate odmora - uzmite ga! Radite ono što svakog pojedinačno zadovoljava kako bi vratili energiju u Vaš brak za nove borbe! Svako svoju bol i nesigurnost ispoljava na svoj način. Ja sam plačipi... i kad god sam malo uzrujana knedla mi je u grlu. Ako vidim da bi mogla pretjerati- odmaknem se i ohladim, a onda hladne glave rješavam problem. MM je još trezveniji i on kad vidi da je moja knedla sve veća on se miče jer zna da nam u tom trenutku treba prostora. (čitaj pobjegne pred burom)
Znam da čete i vi svoju bitku dobiti, ali naoružajte se sa strpljenjem! U međuvremenu imate jedno drugo i nema ljepše stvari od pružanja i dobivanja ljubavi osobe s kojom si odabrala životni put! Prisjeti se!!! I samo veselo.
Ne bojte se neuspjeha jer: neuspjeti je neuspjeh samo ako ne uspiješ pokušati ponovo!
I zapamti - nekad je dovoljno samo šutjeti i zagrljen se prepustiti i tuzi i sreći s voljenom osobom. Pa radi tih trenutaka i znam da želim bebu sa svojim mužićem! A kako cure s foruma znaju reči: dostava samo malo kasni, a dok ne stigne ne zaboravite uživati u Vama!
I još samo jedna stvar koja je za mene bitna: sve najljepše "stvari " na ovom svijetu su besplatne!!
Visoko na prvom mjestu je naravno - LJUBAV!
Neću puno pričati , jednostavno ću citirat andiko , sve je rekla
Neplodnost je veliko iskušenje za brak. Naš je ojačao nakon puno poteškoća. Morate naći zajednički jezik. Problemi vas trebaju spajati, a ne razdvajati.
Sretno
bebomanka
I ja bih potpisala uz sve cure,narocito andiko!
I dodajem...mi se jedan dan razvodimo a drugi opet zakljucujemo da nikad nebi mogli jedan bez drugoga
Smatram da ipak u vecini slucajeva problemi jos vise ucvrscuju brak jer dovoljan dokaz je koliko razvoda je sirom citave Evrope upravo iz razloga sto su ljudi prezasiceni jer mogu imati sve sto zazele...
U svakom slucaju..kad naidje dan u kojemu pomisljamo na razvod,shvatimo da za njega nemamo vremena jer kako cemo reci doktoru da odustajemo od svega??
ne mislim sad tu prosipati neke narodne mudrosti, ni ništa slično, ali moram reći da loše odnose u braku nikakvo dijete neće spasiti i zato hitno, hitno, ako nešto ne štima treba na tome raditi da se popravi ili ako se ne može popraviti, treba biti iskren i rastati se.
i ne može sama neplodnost i nemogućnost rađanja narušuti bračne odnose u toj mjeri da se brak zbog toga raspadne-uglavnom među partnerima komunikacija ne valja od početka (nema je-svak plače u svom kutu)
a da je teško iskreno reći i objasniti što te muči, teško je, pogotovo ako to niste nikad u životu naučili.
jedino ako netko ulazi u brak iz razloga da si osigura potomstvo-to je već onda drugi padež.
nema dugo sam na homerovom topicu preporučila jednu prilično dobru knjigu
http://www.alinea.hr/9531800944.htm
zaista je korisna pa si ju proučite ako ste ikako u mogućnosti.
jim, drži se-tu ima puno srodnih duša
ovo što je rvukovi napisala je vrlo bitno jer djeca koja dođu kao "spasioci" braka na kraju završe kao djeca rastavljenih roditelja. pravi problemi, trzavice, netolerancija, neispunjenje očekivanja dolaze u ponom izražaju baš kad djeca dođu i kad su nam sva pažnja i emocije usmjerena prema djeci, a ne prema partneru.loše odnose u braku nikakvo dijete neće spasiti i zato hitno, hitno, ako nešto ne štima treba na tome raditi da se popravi ili ako se ne može popraviti, treba biti iskren i rastati se.
i ne može sama neplodnost i nemogućnost rađanja narušuti bračne odnose u toj mjeri da se brak zbog toga raspadne-uglavnom među partnerima komunikacija ne valja od početka (nema je-svak plače u svom kutu
problem poput neplodnosti je kompleksan zato što sa sobom povlači oba partnera, a nisu svi jednako sposobni nositi se s problemom, tim više ako je nazovimo je "krivica " u jednom od partnera.
Da, zaista, rvukovi2, treba se upitati postoje li poteškoće druge prirode , a ne vezane isključivo za neplodnost, jer brak, osim ljubavi, traži odgovornost oba partnera... u svemu.
Teško je kada jedan partner preuzme svu odgovornost u braku, dok drugi, opterećujući svojom sebičnošću, čini da je ljubav svakim danom sve manja.
A neplodnost i borbu za nju, kada se povrh svega pojavi u takovu braku, zajednički mogu svladati samo oni partneri koji se, usprkos svemu lošem na putu do željene bebe, vole, vjeruju jedno drugom i znaju da se mogu osloniti jedno na drugoga.
Čitam ove vaše postove i vidim ljubav i, iako mi žene drugačije primamo, pokazujemo svoje osjećaje od naših muževa, vidim i razumijevanje, i povrh svega da se u svim životnim segmetima možete osloniti na svojega partnera. O s l o n i t i s e.
Možemo li se na svoje partnere uvijek osloniti, i u ovome problemu neplodnosti, unatoč neuspjesima u prvim koracima naše borbe i ponekad tišini, težim riječima i sl. , ukoliko uz ljubav postoji oslonac od strane supruga-e, jedno čvrsto partnerstvo, tada će s v e biti dobro.
Nikada zbog neplodnosti nismo razmišljali o razvodu! To je samo jedan problem na koji smo naišli na životnom putu, te nam je lakše jer ga riješavamo zajedno. Ponekad imam loših dana, pa me MM izvlači iz kriza jer je po prirodi veći optimist od mene.
Savršeno se slažemo u svim bitnim stvarima u životu, i ne možemo zamisliti ni jedan dan jedno bez drugoga.
Najteža nam je bila prva godina, kada nismo znali u čemu je problem, te gdje se obratiti. Okolina i komentari pojedinaca samo su radili dodatni pritisak.
Ali sada kad smo krenuli u postupke puno je lakše i jedva čekamo da krenemo dalje. Ostvarili smo jednu trudnoću koja je prije mjesec dana završila pobačajem, ali čim dobijemo zeleno svjetlo idemo dalje!
Jedan moj kolega je pričao da NŽ ne može imati djeceE da moj to kaže, istog trena bi se razvela!!!
Neplodnost je problem para, a ne pojedinca!!!
sinoc kad sam citala ovaj forum i malo dublje razmislila o svemu pocelo je malo da me kopka to pitanje sta ako nam se zaista desi da nikad ne dobijemo svoju djecu. U drugom momentu sam se zapitala kako bi MM na to reagovao i nisam mogla izdrzati a da ga ne pitam sta on misli o tome. Prvo sto mi je rekao je bilo to da on uopste ne razmislja i ne misli da necemo roditi svoje mrvice. A onda me zagrlio i rekao mi da on nije mene ozenio radi toga nego prvenstveno jer me voli.
Mislim da je ovo sto su7 andiko i babomanka napisale zaista tako i podrzavam u potunosti!
I naravno od sinocnjeg raygovora sa MM raspolozenje mi se popravilo i dusa i srce su mi ispunjeni nekom predivnom toplinom!
Super Ljubica da je došla konkretna brza korist od ovog topica
čitam i neznam što da napišem...........raspad braka zbog neplodnosti.......
mislim da neplodnost kao takva nemože biti razlog ,može biti ono što je prelilo čašu.......
svaki novi pad u postupku,neg.beta loš nalaz i ostalo su iskušenja za brak i tu se vidi koliko su partneri jedno drugom potpora
ja sam imala dosta svađa u braku zbog neplodnosti,odnosno mogućih uzroka iste......zadnja je bila zbog toga sto je MM pušač i ja uporno tupim da je to razlog lošeg spermiograma ali on i dalje po svom....i rat
iako sam u pravu po pitanju spermiograma i pušenja sve da me poslušao nebi puno promijenio na stvari jer ima i kod mene problem.....a došlo je skoro do razvoda zbog svakodnevnih svađa i pisala sam i ovdje o tome
tako da nemam puno pametnog reći na ovu temu jer ja sam ta koje pravi frku od svega i stalno nešto prigovaram
Dodala bih dvije stvari koje vjerujem nama pomazu da nam brak zbog neplodnosti nikad ne dodje u pitanje:
Nikad nemojte, cak ni indirektno, kriviti partnera, pa ni u situaciji kad je ocigledno on jedini uzrok problema. Jer prvo, to ne pomaze; drugo, nije on kriv; trece, ne zelite mu nametnuti tako teski osjecaj krivnje (koji ionako sigurno bar malo nosi u sebi).
Zatim, kad razmisljate o mogucnosti da nikada ne postanete roditelji, pomislite kako postoje i veca zla (bar za moj pojam veca zla su strasne bolestine, gubitak partnera ili djeteta, hendikepi, tragedije raznih vrsta...). Ne kazem da ovo sto nam se svima dogadja nije strasno, ali smo se i mm i ja slozili oko toga da svatko nosi neki kriz u zivotu, i da ima i tezih krizeva od ovog naseg, te da cemo i s njim prezivjeti i cak stovise sasvim dobro pozivjeti, "ne dao bog veceg zla". I ovo ne govorim iz nekog vjerskog uvjerenja jer nisam vjernik, samo pokusavam realno sagledati sve dobro i lose sto zivot nosi.
x. ovako sam i ja / smo i mi. i još bih samo nadodala - nemojte, Boga mi, ni sebe krivit - ionako je teško alocirat "krivnju" i čisto medicinski - npr. idiopatija. nema krivnje za neka stanja. i često nema ni odgovora. teško je prihvatiti takve stvari, ali je moguće.Dodala bih dvije stvari koje vjerujem nama pomazu da nam brak zbog neplodnosti nikad ne dodje u pitanje:
Nikad nemojte, cak ni indirektno, kriviti partnera, pa ni u situaciji kad je ocigledno on jedini uzrok problema. Jer prvo, to ne pomaze; drugo, nije on kriv; trece, ne zelite mu nametnuti tako teski osjecaj krivnje (koji ionako sigurno bar malo nosi u sebi).
Zatim, kad razmisljate o mogucnosti da nikada ne postanete roditelji, pomislite kako postoje i veca zla (bar za moj pojam veca zla su strasne bolestine, gubitak partnera ili djeteta, hendikepi, tragedije raznih vrsta...). Ne kazem da ovo sto nam se svima dogadja nije strasno, ali smo se i mm i ja slozili oko toga da svatko nosi neki kriz u zivotu, i da ima i tezih krizeva od ovog naseg, te da cemo i s njim prezivjeti i cak stovise sasvim dobro pozivjeti, "ne dao bog veceg zla". I ovo ne govorim iz nekog vjerskog uvjerenja jer nisam vjernik, samo pokusavam realno sagledati sve dobro i lose sto zivot nosi.
I ja bih potpisala sky
Nikad se, ali bas nikad ne moze sa sigurnoscu reci sta je uzrok neplodnosti - i ako je potpuna azoospermija u pitanju, mozda osim toga ima i nesto imunolosko. uostalom, gotovo da nema ireverzibilnog stanja - vremenom se nadje bar nekoliko spermija, ili se ostvari prirodna, neocekivana trudnoca unatoc zacepljenim jajovodima (dr mi je recimo ispricao slucaj zene koja je prirodno zatrudnila, a odstranjen joj je desni jajovod i lijevi jajnik) ili imunoloskom problemu.
I da, to sto nismo uspjeli ostvariti trudnocu onda kad smo to pozeljeli mozda je dobro za nas - ako nista, godine borbe posluze kao test izdrzljivosti, budemo jaci kao par, zreliji kao roditelji, vise cijenimo ono sto imamo, a narocito roditeljstvo ako ga uspijemo ostvariti na ovaj ili onaj nacin
OVAKO SMO I MI, ALI IMALI SMO KRIZA, USPONA I PADOVA!x. ovako sam i ja / smo i mi. i još bih samo nadodala - nemojte, Boga mi, ni sebe krivit - ionako je teško alocirat "krivnju" i čisto medicinski - npr. idiopatija. nema krivnje za neka stanja. i često nema ni odgovora. teško je prihvatiti takve stvari, ali je moguće.Dodala bih dvije stvari koje vjerujem nama pomazu da nam brak zbog neplodnosti nikad ne dodje u pitanje:
Nikad nemojte, cak ni indirektno, kriviti partnera, pa ni u situaciji kad je ocigledno on jedini uzrok problema. Jer prvo, to ne pomaze; drugo, nije on kriv; trece, ne zelite mu nametnuti tako teski osjecaj krivnje (koji ionako sigurno bar malo nosi u sebi).
Zatim, kad razmisljate o mogucnosti da nikada ne postanete roditelji, pomislite kako postoje i veca zla (bar za moj pojam veca zla su strasne bolestine, gubitak partnera ili djeteta, hendikepi, tragedije raznih vrsta...). Ne kazem da ovo sto nam se svima dogadja nije strasno, ali smo se i mm i ja slozili oko toga da svatko nosi neki kriz u zivotu, i da ima i tezih krizeva od ovog naseg, te da cemo i s njim prezivjeti i cak stovise sasvim dobro pozivjeti, "ne dao bog veceg zla". I ovo ne govorim iz nekog vjerskog uvjerenja jer nisam vjernik, samo pokusavam realno sagledati sve dobro i lose sto zivot nosi.
nama nije postojala opcija biti bez djece, postavili smo ratni plan, strateške ciljeve i krenuli!!!
sretno ma što god odlučili i kuda god krenuli zajedno, jer ljubavi imate!
i mi smo imali uspona a i padova. čak više padova...
najgore je bilo kad smo godinu dana imali ciljane odnose. u određeno vrijeme u određeni sat...e onda smo imali najveću krizu, a ako se onda nismo rastali, sumnjam da ćemo ikad.
rezime svega bi bio: da ne treba forsirati, osuđivati TM, i treba biti strpljiv, a najbitnije je da se razgovara o tom preoblemu sa ljudima koji su u istom problemu, tj. ovdje na forumu. jer ovaj forum je najbolje mjesto za rješavanje svih patnji, boli, daje potporu i uvidiš da NISI SAM.
ovo je moj zaključak do kojeg sam došla u ovih 5 godina borbe, i iskusila sve na svojoj koži
Što reći...cry...hvala vam svima,sad znam da nisam sama!
najgore je bilo kad smo godinu dana imali ciljane odnose. u određeno vrijeme u određeni sat...
e ovo potpisujem od slova do slova. nakon toga 2 mjeseca gadila se mi je sama pomisao na keks.
Alec-razumijem te,nama je doc rekao da se sve dane oko O moramo keksati min 4xdnevno!Ne možeš ni silom ispunit tu tarifu.
:shock: 4xdnevno :shock:
Jim - o tome sam ti rekla na drugom topicu - taj ti je savjet besmislen. Neka tvoj akcijski plan uključuje micanje od tog doktora, toplo ti savjetujem - i odlazak nekom stručnjaku koji ti neće govoriti takve stvari jer to je bezveze - ne treba se keksat na dan ovulacije 4x nego maks 2x i to će ti doktor reći kad. To ti je besmislica, kontra pravila struke itd. itd. Ali, imaš o tome na topicu "klomifen bez folikulometrije" itd. Nadam se da si pročitala. Niko to ovdje ne radi tako ko je kod doktora koji se nešto razumiju u stvar. Normalno da ćete tako puknut na živce. Odi kod nekog ko se razumije, bit će i vama lakše kao paru.
...liječenje neplodnosti ne uključuje mahnito keksanje 4x na dan oko dana ovulacije! Ne mogu bit jasnija.
ma da, 4x dnevno :shock:
a za slabije spermice se dapace preporuca jedanput u dva dana! (iako sam citala da i svaki dan moze biti dobro za morfologiju.) Jedanput dnevno je uvrh glave (ne mogu se ni spermici tako brzo obnoviti). Mozda je doktor mislio TM napraviti uslugu?
Drzite se! Kad (a nadam se da necete morati) krenete u postupke, onda je lakse s tim se boriti jer imate zajednickog neprijatelja, a ovako ima previse osjecaja krivice i tuge i tako to... Tesko je to, ali moze se. Sretno!
Jim - 4 puta na dan :shock: . meni je i 2 puta bilo too much :/ . ina ti je sve super objasnila.
Doktor koji je tako rekao nije stručan za ovo područje - i opet ne mogu bit jasnija. Dođite u ZG kod stručnjaka, tako se neplodnost liječi, ovako ćete "ispalit na živce", bojim se, a totalno bespotretno. Nije svaki doktor za sve!
Pino je vjerojatno htjela bit duhovita. Uvjerena sam da doktor nije htio suprugu napravit uslugu, nego jednostavno NE ZNA LIJEČITI NEPLODNOST. Jim, što prije ti to dopre do svijesti, to bolje za vas. Sigurna sam da to ne radi iz zle namjere, nego je jednostavno NEUPUĆEN. Neće vam taj dr. pomoći, on u biti vjerojatno ne zna koliko ne zna.Mozda je doktor mislio TM napraviti uslugu?
da slažem se sa inom. od 4x dnevno ili 2x....nema nikakve koristi. trpaš se sa ničim. ne stignu se spermiji napraviti u tom kratkom periodu. to su gluposti! to kaj smo mi imali odnose u određeno vrijeme je značilo da nema seksa prije a niti poslije. NE razbacivati se sa materijalom
Svi smo koji se liječe od neplodnosti bili nebrojeno situacija kad je moglo doći do raspada braka,zašto nije došlo tko to zna:možda radi popuštanja jednog od partnera ,možda radi ljubavi između dvoje ljudi a možda i radi Boga,sudbine ili .......U jedno sam sigurna da mi koji smo uspijeli prebrobiti krize(a bilo ih je puno puno)izlazimo puno jači nego drugi parovi (oni koji najčešće uđu u brak radi trudnoće)koji se razvedu radi prve sitnice ili gluposti.Znam samo da se mi volimo sad na jedan kvaliteniji način nego na početku braka.A one koji nisu mogli izdržati pritisak i sve šta se dešava u situacijama kod lijećenja neplodnosti i razveli se ne osuđujem ih potpuno ih razumijem.
JIM onaj tko ti je reka 4 put na dan nema pojma o spermijima,veća vjerojatnost za trudnoću je kad M apstinira nekoliko dana nakupi se veća količina spermija i naravno tim i veća mogućnost trudnoče
pino JE htjela biti duhovita (jer NjM trazi svaku izliku za vise keksa), ali sad zaozbiljno, Ina ti dobro veli, doktor koji ti kaze da treba toliko keksa oko ovulacije nema NIKAKVOG pojma! To je toliko kontraproduktivan savjet da treba podici sve moguce crvene zastavice kod tebe prije nego sto puknete oboje. Trk pravom doktoru cim prije!
Potpisat ću gore andiko, svaka riječ joj je na mjestu.
Od samih početaka nama je dr. savjetovao, da 3-4 dana prije 0, napravimo apstinenciju. Što bi značilo: Plodni dan je 1, plodno razdoblje je 8 dana, 4 dana prije i 4 dana kasnije. E mi bi to radili jedan put da 0 dan, na samom početku 1 put, i na kraju plodnog razdoblja još 1 put, i ja sam ostala tako trudna. Pogotovo ako je manji broj spermića ili su nekvalitetniiji ona ih treba malo skupiti, zar ne :?
Molim za savjet,koliko košta i koliko traju pretrage zbog pcos u jednoj od poliklinika u zg?
proroštaj topice s klinikama u naslovima( na vrhu stranice) tamo ćeš naći sve informacije!
Ništa, ako ideš u državne kliniku koje smo ti nabrojale andiko i ja po topicima na pdf-u prije začeća. I vjerojatno ti neće raditi samo "PCOS obradu", nego sve - moraju vas dijagnosticirati, jer ne vjerujem dijagnozi tog vašeg dr-a "keksaj se 4x dnevno" - znači treba sve od početka - ti, TM spermiogram itd.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom