NEPLODNOST - RAZLOG RASPADA BRAKA!!!

[uporna]

Draga Jim,
dobila si puno raznih odgovora i savjeta i ja ih potpisujem sve.

Želim ti dodati samo još jedno: Ne zaboravite živjeti i uživati u životu. Mislim da je to osnovno jer ako se sve svede samo na doktore i trčanje po bolnicama, nakon nekog vremena čovjek počne pucati po šavovima.

Moja 1. kriza je nakon nekoliko godina neuspeha rezultirala promjenom posla (znači stala sam na loptu, napravila pauzu i odlučila malo misliti na svoje želje i nakon nekoliko mjeseci dogodila se 1. trudnoća - nažalost bio je spontani ali nam je dalo nade). Nakon opet nekog vremena odlučih naučit skijati u 35. godini i koliko god novaca odlazilo na doktore odlučili smo potrošiti i na sebe i tada smo odlučili uživati u našem zajedničkom životu bez djeteta ili sa djetetom mi se volimo i neuspjeh to neće promijeniti. Naravno da želimo dijete ali smo se saživili sa mogućnošću da možda nećemo uspjeti niti uz pomoć doktora niti usvojenja ostvariti tu želju.
I nema tu krivice tipa problem je u mužu ili ženi - to je ZAJEDNIČKI PROBLEM.

Želim Vam da se nađete u zajedničkom cilju koji će Vas još više povezati i donjeti Vam .

P.S. Dostave nekad zbilja kasne

[talia7]

I meni se jako sviđa ta rečenica koju je Maxime rekla, a vidim da se baš citira, stvarno dostave često kasne

[leda]

Iza mene je već pet godina borbe i bilo je i padova i suza i svađa. No , iz svega smo izašli jači. Teško je napraviti odmak od toga jer s tim živiš svaki dan. No, umjesto da živim za to počela sam živjeti sa tim. Shvatila sam da stvari jednostavno dođu na svoje mjesto kad se najmanje nadaš. Ne smije se odustati i jednostavno treba uživati i ne si cijeli život tome podrediti.

[Rage]

Upravo prolazim kroz mučan brakorazvodni proces kojeg je pokrenuo moj muž, razlog mu je moja neplodnost, moš mislit! D a me voli barem djelić onog kolko ja njega volim sigurno da nebi odlazio od mene nakon svih lijepih godina provedenih zajedno! tenzije koje sam ja ignorirala su počele prije cc godinu dana,nabacivanje krivnje zbog griijeha iz prošlosti,čudno kontroliranje,nekontrolirani bijes itd. Sad i bez muža i bez djeteta, krize me drmaju,kako se opet osovit na noge i ostat prisebna neznam.bio je idealan muž a sad odbija i moj pogled.

[uporna]

Rage
Ne znam što da ti kažem osim da on dokazuje da te ne voli, jer ako mu je bilo važno samo da ima djecu to ti je trebao na početku braka reći da u biti se ženi samo radi djece
Želim ti puno snage da izdržiš i da iziđeš jača i naći ćeš idealnog muža ovaj to očigledno nije.

[enya22]

Rage Zao mi je!
Neplodnost definitivno nije problem pojedinca, nego para. Nazalost, neki to ne shvacaju.
MM i ja smo imali, kao i svaki par, teskih trenutaka, a sada nakon svega sto smo prosli, cini mi se da se volimo vise i da ponovno otkrivamo cari zivota udvoje. Cak ako i ne bude bebe, imamo puno stvari koje nas vesele. Naravno, nitko sretniji od nas ako uspijemo postati roditelji!

[storiatriste]

Rage, imaš potpuno pravo bit ljuta i uznemirena. To nije bila prava ljubav kad te ostavio cim su se pojavili problemi. U mom slučaju MM ne može imati djecu, ali ni jednom mi nije palo napamet razvest se od njega radi toga, pa nismo se oženili samo da bismo se množili, oženili smo se iz ljubavi, iz zajedničkih interesa, a djeca su samo trebala upotpuniti i oplemeniti naš život. Borimo se s ovom dijagnozom zajedno, a dok odlučili smo kupit malog psića. To će nam bit dobra priprema za našeg MPO

[storiatriste]

Rage, Tvoja je sreća možda već iza idućeg ugla........ne daj se

[didicro]

Rage

Grozna priča. Bez obzira na tvoju neplodnost svaki razvod braka je stres za partnera koji se s time ne slaže. No, nikoga ne možeš prisiliti na ljubav imali vi zajedničku djecu ili ne. To se uostalom svakodnevno dešava i u brakovima s djecom.

Meni je uvijek žao žena jer one u svakom slučaju više pate a vidim i iz primjera oko sebe da najčešće muški partneri zasnuju novu zajednicu čak i kada su u poznijim godinama a žene ostanu same.
Želim ti da čim prije izađeš iz krize( da pokušaš i s psihoterapijom), okreneš novu stranicu života i budeš sretna!

[ina33]

Rage, želim ti sve gore napisano !

[rvukovi2]

rage-virtualni

aj ti muški-obično budu nezreli za suočavanje s pravim problemima u životu, pogotovo ako im je uvijek netko drugi rješavao njihove problema.

i ja ti želim sve najbolje i da si nađeš nekog partnera s kojim ćeš biti sretna.

inače, ispričavam se muškima koji nisu takvi

[Sonja29]

rage zao mi je
Ako te TM ostavlja zbog toga možda ti je i bolje bez njega. Želim ti nađeš nekoga tko će biti uz tebe u teškim trenutcima i s kim ćeš ponovno biti sretna! Šaljem ti virtualni

[marči]

rage, nije vrijedan tebe i tvoje ljubavi, sigurna sam da će doći osoba koja će voljeti tebe u cijelosti, sigurna sam da neplodnost nije glavni uzrok raspada veze, njega muči nešto drugo, a iza neplodnosti se sakrio jer si tu najranjivija!

ovo je ružno razdoblje i mora proći, sve emocije moraju splasnuti. kad jednom pogledaš unazad vidjet ćeš da nije bio love of your life.

sretno!!!!

[ici]

rege ne znam što da kažem osim da je pokazao pravo lice koje je očito skrivao i sad kao kukavica bježi.Možda bi bilo gore da ste dobili djecu pa da je onda shvatio da te "ne voli" ovako znaš na čemu si.Nije svako zlo za zlo.DRŽI SE!!!!!

[fritulica1]

Sad i bez muža i bez djeteta, krize me drmaju,kako se opet osovit na noge i ostat prisebna neznam.bio je idealan muž a sad odbija i moj pogled.

Vjerujem da ti je teško. Možda ti se sad, iz ove perspektive čini da je bio idealan, ali nije jer ti je konstantno nabijao osjećaj krivnje, jer si postala skrivečki od frendica zbog njega koji je kontrolirao i kritizirao sve čega si se uhvatila (sjećam se tvojih postova), a i činjenica da te ne može pogledati u oči govori. I da ste uspjeli, ne vjerujem da bi vaše dijete riješilo problem. Stoga hrabro dalje, riješi se tereta, naoružaj se pozitivnim mislima i ljudima jer...život može biti jako lijep.

[Rage]

Hvala svima na rijećima utjehe, ohrabrenja i razumijevanja. Nažalost nemam priliku češće se javljati na forum, duga prića. Sad mi je teško ali kad odvrtim film unatrag već duže vrijeme mi je bilo teško samo nisam sama sebi htjela priznati, pa neka prića završi kad mora. Negdje valjda i mene čeka neka sreća, živi bili pa dočekali! Svima pozdravi i .

[bebomanka]

Rage jako je tersko to sto prozivljavas..ipak,vjeruj u bolju buducnost! Uvjerena sam da je mozda stvarno bolje za tebe da je ispalo tako kao je jer on te ocito nije zasluzio!
Nadam se samo da ces nastojati biti komunikativna i dati priliku osobi koja te sigurno negdje ceka....Budi iskrena i ne srami se proslosti! To je put do sretne buducnosti!

[AMELLIE]

Rage....nije vrijedan trunke tvoje tuge...možda to sto niste imali bebu je razlog da ode...nije to razlog draga moja razlog je što je on papčina!!!!!brzo ces naci nekoga tko bi sve za tebe dao jer si borac i nosiš na duši nešto što mi znamo kako je!!!!

Moj MM i ja smo ok, on je podrška ali kod svih onih padova....on se povuče kao tješi mene ali odalji se, kad prođe vrijeme opet je onaj stari...za sad sam zadovoljna i sretna

[pčelica2009]

Zašto se često svađamo,zašto patimo svatko u svom kutu sobe,zašto nas svaki novi neuspjeh još više udaljava?Volimo se mi, ali nešta je drugačije nego prije!

evo da te utješim i kod mene je ovako i mislim da nije raspad braka već jednostavno emocije koje svatko od nas ispoljava na ovaj ili onaj način.Inače nisam za ono "Oprah razgovor" jer sam pre temperamentna pa mi se to čini sladunjavo i guši me.Puno mi je lakše i posvađati se,isplakati ako treba i onda dalje sve ide ok.A što se tiče neuspjeha-ja se poslije svakog povlačim u sebe-treba mi moj mir,moje vrijeme tugovanja i moj kut sobe.Kad otugujem,vraćam se nazad.Sve je to život i kad faze prihvatimo lakše idemo dalje..Drži se draga i ova faza će proći(sa djetetom ili bez njega).

[sandric]

Jim, šta reći a da bude drugacije od svih sto su gore vec naveli. Ja se vrlo cesto "davim" od bola u grudima, imam osjecaj da me boli svaki dio tjela od tuge ali guram dalje. Muzu je isto tesko ali zbog moje preosjetljivosti vidim da skriva tugu da mi ne bude jos teze. Razgovaramo o svemu, on me tjesi da ce sve proci ok, da je tu pored mene bez obzira na sve ali se cesto desi da se udaljimo svako u svojim mislima. Ne traje duze od dva dana i opet smo tu, mi jednostavno disemo zajedno i mnogo smo vezani. E sad nikad ne reci nikad, svasta se covjeku moze prelomiti u glavi ali moja strategija se zasniva na tome da i ako dodje do toga ne treba sprjecavati. Bolje dobar razvod nego da se patimo cjeli zivot. Ako nam ljubav umre onda je svaki sledeci dan patnja. Jer samo LJUBAV moze da nas drzi da disemo i zivimo uporedo sa ovim problemima i da nam daje snagu i kad mislimo da je nemamo. Ja sam napola "pukla", promjenila se iz temelja, od snazne osobe koja je vodila sve pod kontrolom ostalo samo sjecanje. Uvukla se patnja, ne mogu da se druzim, na poslu me svi smaraju jedva cekam da dodjem kuci i zatvorim vrata, zaplacem u drustvu za sekund kao kakva balavica. Ali vidim da svi relativno isto prezivljavaju ili su prezivili pa se tjesim da nisam jedina. Kad vidim da je muz u tacki onda se potrudim da ga razveselim i uspjem vrlo brzo, pa on mene i tako u krug. Danas mi je bila na kafi koleginica sa posla koja je na porodiljskom i dosla je sa bebom od 5 mjeseci. Mi smo bili pogubljeni od srece sto nam je dosla sa bebacom, on nam se smijao a mi smo ga prebacivali iz ruke u ruku. I tad pomsilim u sebi " Boze vidis li ovo i pomozi nam".
I jos da, prijateljica mi se razvela nakon 4 IVF-a i 15god. braka, oni su nas i uputili u cjelu ovu pricu u maju da bi se oni razveli u junu. Ljubav je postojala ali ne dovoljno jaka da opstanu.

[darcy]

Kad smo se mi počeli suočavati da nam treba MPO shvatila sam da prolazim točno sve faze kao kad rodiš dijete s teškoćama:prvo si misliš zašto ja, pa si ljut i ljubomoran na sve druge koji s tim nemaju problema, pa se međusobno okrivljujete ili okrivljuješ sam sebe, pa ti je brak na klimavim nogama i na kraju, ili potoneš ili se upustiš u koštac sa problemom. Ipak, mislim da je početak najteži, a da nevolja povezuje ljude. Nama je isto bilo jako teško i MM mi je govorio da bolje da sam se udala za drugog..., ali ja sam htjela da baš on bude otac našem ili posvojenom djetetu i naša bebica stiže u veljači. Mislim da nas je ta muka itekako povezala i još više učvrstila naš brak, a o tome koliko se veselimo svom trećem anđelu (prva dva smo izgubili) da uopće ne govorim.
Neki podnose teže, neki lakše. Kad sam u situaciji da se pitam kako ću odnosno kako ćemo nešto preživjeti, onda sam shvatila da nema koristi od tog pitanja, nego jednostavno slijediš svoje srce i čekaš da ti se dogodi. Samo budi uporna. Od nas 3 iz moje firme koje smo hodočastile na MPO, 2 smo uspjele, a sigurna sam da je za 3. samo pitanje mjeseca kad će.