Jim, šta reći a da bude drugacije od svih sto su gore vec naveli. Ja se vrlo cesto "davim" od bola u grudima, imam osjecaj da me boli svaki dio tjela od tuge ali guram dalje. Muzu je isto tesko ali zbog moje preosjetljivosti vidim da skriva tugu da mi ne bude jos teze. Razgovaramo o svemu, on me tjesi da ce sve proci ok, da je tu pored mene bez obzira na sve ali se cesto desi da se udaljimo svako u svojim mislima. Ne traje duze od dva dana i opet smo tu, mi jednostavno disemo zajedno i mnogo smo vezani. E sad nikad ne reci nikad, svasta se covjeku moze prelomiti u glavi ali moja strategija se zasniva na tome da i ako dodje do toga ne treba sprjecavati. Bolje dobar razvod nego da se patimo cjeli zivot. Ako nam ljubav umre onda je svaki sledeci dan patnja. Jer samo LJUBAV moze da nas drzi da disemo i zivimo uporedo sa ovim problemima i da nam daje snagu i kad mislimo da je nemamo. Ja sam napola "pukla", promjenila se iz temelja, od snazne osobe koja je vodila sve pod kontrolom ostalo samo sjecanje. Uvukla se patnja, ne mogu da se druzim, na poslu me svi smaraju jedva cekam da dodjem kuci i zatvorim vrata, zaplacem u drustvu za sekund kao kakva balavica. Ali vidim da svi relativno isto prezivljavaju ili su prezivili pa se tjesim da nisam jedina. Kad vidim da je muz u tacki onda se potrudim da ga razveselim i uspjem vrlo brzo, pa on mene i tako u krug. Danas mi je bila na kafi koleginica sa posla koja je na porodiljskom i dosla je sa bebom od 5 mjeseci. Mi smo bili pogubljeni od srece sto nam je dosla sa bebacom, on nam se smijao a mi smo ga prebacivali iz ruke u ruku. I tad pomsilim u sebi " Boze vidis li ovo i pomozi nam".
I jos da, prijateljica mi se razvela nakon 4 IVF-a i 15god. braka, oni su nas i uputili u cjelu ovu pricu u maju da bi se oni razveli u junu. Ljubav je postojala ali ne dovoljno jaka da opstanu.