Draga Jim,
dobila si puno raznih odgovora i savjeta i ja ih potpisujem sve.
Želim ti dodati samo još jedno: Ne zaboravite živjeti i uživati u životu. Mislim da je to osnovno jer ako se sve svede samo na doktore i trčanje po bolnicama, nakon nekog vremena čovjek počne pucati po šavovima.
Moja 1. kriza je nakon nekoliko godina neuspeha rezultirala promjenom posla (znači stala sam na loptu, napravila pauzu i odlučila malo misliti na svoje želje i nakon nekoliko mjeseci dogodila se 1. trudnoća - nažalost bio je spontani ali nam je dalo nade). Nakon opet nekog vremena odlučih naučit skijati u 35. godini i koliko god novaca odlazilo na doktore odlučili smo potrošiti i na sebe i tada smo odlučili uživati u našem zajedničkom životu bez djeteta ili sa djetetom mi se volimo i neuspjeh to neće promijeniti. Naravno da želimo dijete ali smo se saživili sa mogućnošću da možda nećemo uspjeti niti uz pomoć doktora niti usvojenja ostvariti tu želju.
I nema tu krivice tipa problem je u mužu ili ženi - to je ZAJEDNIČKI PROBLEM.
Želim Vam da se nađete u zajedničkom cilju koji će Vas još više povezati i donjeti Vam.
P.S. Dostave nekad zbilja kasne![]()


.
Odgovori s citatom
Zao mi je!
Rage, imaš potpuno pravo bit ljuta i uznemirena. To nije bila prava ljubav kad te ostavio cim su se pojavili problemi. U mom slučaju MM ne može imati djecu, ali ni jednom mi nije palo napamet razvest se od njega radi toga, pa nismo se oženili samo da bismo se množili, oženili smo se iz ljubavi, iz zajedničkih interesa, a djeca su samo trebala upotpuniti i oplemeniti naš život. Borimo se s ovom dijagnozom zajedno, a dok
odlučili smo kupit malog psića. To će nam bit dobra priprema za našeg MPO
!
