Potpisujem wewu. Tako je nekako kod nas išlo - razgovor međusobni, ali nije ni to bilo dovoljno, razgovor sa curama i parovima koje su u istom sosu (dobro je i virtualno, ali najviše pomaže uživo - upoznavanje ekipe po kavicama), pa razgovor sa samim sobom, preslagivanje prioriteta, izrada nekog plana akcije čisto onako i da se mozak nečim bavi i kao iluzija neke kontrole, što definitivno nije uključivalo socijalne ginekologe i privatnike "opće prakse", nego ipak malo jači "stuff" i jače metode, pa pokušaji ostvarivanja majčinstva na drugi način, pa dijelom i orijentacija na druge stvari. Nije lako, ali ne mora vas ni soriti .