Dodala bih dvije stvari koje vjerujem nama pomazu da nam brak zbog neplodnosti nikad ne dodje u pitanje:

Nikad nemojte, cak ni indirektno, kriviti partnera, pa ni u situaciji kad je ocigledno on jedini uzrok problema. Jer prvo, to ne pomaze; drugo, nije on kriv; trece, ne zelite mu nametnuti tako teski osjecaj krivnje (koji ionako sigurno bar malo nosi u sebi).

Zatim, kad razmisljate o mogucnosti da nikada ne postanete roditelji, pomislite kako postoje i veca zla (bar za moj pojam veca zla su strasne bolestine, gubitak partnera ili djeteta, hendikepi, tragedije raznih vrsta...). Ne kazem da ovo sto nam se svima dogadja nije strasno, ali smo se i mm i ja slozili oko toga da svatko nosi neki kriz u zivotu, i da ima i tezih krizeva od ovog naseg, te da cemo i s njim prezivjeti i cak stovise sasvim dobro pozivjeti, "ne dao bog veceg zla". I ovo ne govorim iz nekog vjerskog uvjerenja jer nisam vjernik, samo pokusavam realno sagledati sve dobro i lose sto zivot nosi.