Aiko, s obzirom da si tako opterečena i bojiš se ovoga i onoga, velika je vjerovatnost da ćeš se probuditi na najmanji šum ili bebin pokret.
Mislim da bi ti bilo bolje dok dojiš da se postaviš u najsigurniji položaj u slučaju da zaspiš, naravno, ako možeš dojiti bez da se nalaktiš. Ja vidim veću opasnost u tim pokušajima da se ne zaspi, npr. dojenje na laktu, sjedeći... jer postoji mogućnost da se "onesvjestiš" od umora. I naravno, osiguraj krevet da se beba ne može otkotrljati (ograda, bebin krevetić..).

Ja sam se s prvim djetetom borila sa snom, da bi se, nakon mjesec dana kroničnog umora i neispavanosti, doslovno izgubila i zaspala... i baš toga me bilo strah jer nisam bila spremna, a san je, u takvom stanju, puno čvršći. Nakon toga sam se prepustila, pripremila, legla u pravi položaj... i spavala kao beba.
MM me snimio kamerom kako hrčem, a beba od 2 mj. sama grabi siku, sisa, pušta i nastavlja spavat...., ajme kad mi je to ujutro pokazao .
Uglavnom, ako sam osigurala krevet, moj položaj.. spavala sam kao beba, nekad bi se probudila, a večinom je bilo samoposluživanje, nikakve posebne potkošulje, pidžame (uvijek spavam u potkošulji) samo obična s tim da bi spustila naramenicu, i ljeti i zimi.