s prvim djetetom sam bila odlučna da ću ga podojiti i onda svaki put vratiti u krevetić da spava (utjecaj okoline: ¨nemoj ga razmaziti, nemoj ga naučiti da spava s tobom u krevetu).¨ Koje greške, to su uglavnom pričale žene iz faze adaptiranog mlijeka i one koje, unatoč želji, jednostavno nisu imale dovoljno mlijeka i isto nisu nikad dojile. Moj je mali s mjesec dana cikao po 40 minuta i onda se još toliko minuta uspavljivao na rukama (jer drukčije nikako nije išlo), onda bi spavao sat vremena pa sve ispočetka. Kad je konačno počeo zaspivati na ciki, ja sam već bila preumorna, al još sam neko vrijeme radila isto ko i prije. I onda mi se dogodilo da sam se probudila i tražila pogledom dijete u krevetiću, a djeteta nema. Panika!!! Ono pogledam kraj sebe, a on blaženo spava kraj mene s cicom u ustima. I tako smo počeli. I bila sam puno odmornija, sklupčala bi se zaštitnički oko njega i oboje bi lijepo spavali. i ostao je spavati s nama u krevetu i nakon što je prestao cicati, i s 4 godine se bez problema odvojio od nas i prešao u svoju sobicu i svoj krevet. Sad s drugim djetetom od početka spavam skupa.