Ej Stijeno, sad se sjećam da smo po nečem bile slične....Stijena prvotno napisa
drip ali 17satno otvaranje - e to bih nekako zaobišla ako se može, molim
Evo ukratko moj: pukao vodenjak u 01.30, došla u bolnicu zatvorena, spojili me na neki Prostyn , dešavalo se ništa (ležala cijelo vrijeme) , onda stiglo podne pa dripčina, pa višestruko ručno otvaranje pa epiduralna pa spokoj cca dva sata.....
Epiduralna tekla i istekla,stigao mm, šibaju me trudovi koje dišem ali ne osjećam bol, pitam koliko je sati (jer načuh da ću na carski ako ne rodim do 20h), već je 17, ja mislim da neću nikad, u neko doba provjera stanja, moj krevet u sekundii postaje stolica, spušta se donji dio, dižu se one nogare, držači za ruke. Sama sam u jednoj prostoriji, sve su rodile prije mene, dolaze svi koji su u smjeni i krećemo. Doktori stoje sa strane, moja babica vodi sve, mlada dr na specijalizaciji (inače prijateljica iz djetinjstva za koju pojma nisam imala da je tamo a ona mene ne bi ni skužila da nisam ostavila djevojačko prezime) gleda u babicu, ova kima glavom i vidim škare, reeeeec, to boli......
3,4 truda i izlazi savršena, čista Lea, plavkasta je i ne plače odmah, pročišćavaju grlo i zaplače, mm snima, slika, odlazi s njom na kupanje i mjerenje i tek je tada donose meni. Širom otvorene okice, zbunjena faca, napućene usnice, ma predivno nešto.....
Mm odlazi, tj. tjeraju ga jer im završava smjena, ja ležim još dva sata u predrađaoni, Lea pokušava cicati, nigdje nikog, zovem da mi je stave na drugu stranu, jedva neka sestra dolazi...
O 6 dana na odjelu babinjača ne bih jer bi svašta napisala....
Uglavnom, sve prošlo ok ali reče Gibo : " drugi puta ću pametnije....."
Sorry na dužini, uhvatila me inspiracija.....
 |
|||
