Odgovornost prema...

[Zoila]

kako odgojiti dijete da ima u sebi osjecaj odgovornosti prema svojim obvezama?

sto god mi radili kao roditelji, koliko god se trudili, nas skolarac (3. razred) i dalje ne mari za svoje zadace. A opet ima sve 5 :?
Necu ga valjda ja ganjati do mature da procita i napise lektire na vrijeme. On bi trebao imat sam taj neki osjecaj odgovornosti prema svojim obvezama, da odluci sam procitati i napisati lektiru.

A o pospremanju sobe da ne govorim. Zar ja uvijek moram njega tjerat da posprema? Kako to da ga bas nije briga za red? Agh!!!

Vidim da je mladji sin puno odgovorniji i organiziraniji od svog starijeg brata, makar nije jos krenuo u skolu. Pa nije valjda da je to cista stvar karaktera, sigurno mi kao roditelji mozemo nekako poticati dijete da stekne odgovornost za sebe....

Koliko bi se roditelji uopce trebali petljati u zadacama svoje djece?

Sad kad je sin u 3. razredu, ja stvarno minimalno pratim sto on radi od zadaca. Niti neznam kad ima ispite, za ispite saznajem tek nakon sto su prosli. Samo jednom pred kraj semestra sam prelistala knjige malo, cist da vidim na sta to sve lici. Redovito idem na informacije, pa znam da je sve uredu po tom pitanju. Tako da s te strane (zadace i ucenje za ispite), valjda je odgovoran, jer ne bi imao sve 5 da nije.

No svejedno sam uvjerena da bi on trebao sam znati uzeti iskaznicu za knjiznicu, otic po knjigu za lektiru, procitat ju, i napisat ju na vrijeme, i vratit knjigu u knjiznicu. ili previse trazim?

kak vi stime?

[sorciere]

Necu ga valjda ja ganjati do mature da procita i napise lektire na vrijeme.

što prije taj dio prihvatiš - bit će ti lakše...

lektira je poseban slučaj , jer nešto MORAJU čitati, a dobar dio toga ne žele... :?

što se pospremanja sobe tiče - par puta ti napravi "rošadu" i uzmi stvari koje mu (po tvom) ne trebaju... mislim da će se primiti pospremanja ...

[Zdenka2]

Moj je prvašić, ali dosta se bavim razmišljanjem o odgovornosti. Kod njega nije problem u zadaćama nego u preuzimanju odgovornosti za svoje postupke. U zadnje vrijeme sam počela mijenjati svoj pristup i umjesto moje osobne kontrole uvoditi neutralna pravila koja vrijede za sve. Primjećujem da u situacijama koje su prije znale biti kritične oboje djece više preuzima odgovornost nego prije. Jednostavno, prepuštam im odgovornost. Nije da ne mislim na to što bi oni trebali ili ne bi trebali učiniti, ali se ne pletem unaprijed i ne puštam ih više u letargiji spoznaje da ovise o mom podsjećanju. Pravila se znaju, vrijede za sve (i za roditelje, naravno) i na svakome je da ih se drži,To sam počela shvaćati kao trening i za njih i za sebe. Manje kontrole daje mi više uspjeha.

[mim]

Ako ga ne tjeraš, ne kontroliraš, ne podsjećaš na obaveze... Meni se on za tu dob čini dosta odgovoran. Sam vodi brigu o tome da napiše zadaću, da nauči, a što se lektire tiče-još malo preuzmi to na sebe. Ako hoćeš radikalni potez-pusti ga da ne nabavi knjigu na vrijeme.

Moja M. je stvarno odgovorna prema školskim obavezama, ali to s datumima joj još ne ide. I nekako smo uvijek MM ili ja vodili brigu da ima knjigu. E, onda mi je ove godine pukao film i ostavila sam je bez knjige. Da vidiš kako se lijepo snašla!! Knjiga je stvorena u 24 sata od prijateljice i sve je bilo ok. Od tada posuđuje sama u školskoj knjižnici ili nas zamoli da je odvezemo do gradske.

Ja sam za to da uče na greškama ako nije po zdravlje ili život opasno.

Što se spremanja sobe tiče-uvela sam pravilo crne vreće. Lijepo uzmem vreću za smeće i kažem da ću maknuti sve što nije spremljeno jer očito njoj nije vrijedno kad je tako razbacano. Poslije sve pospremi jer su jednom stvari zaista bile bačene (naravno da se radilo o nevažnim sitnicama, ali je shvatila 8) ).

[emily]

Koliko bi se roditelji uopce trebali petljati u zadacama svoje djece?

Sad kad je sin u 3. razredu, ja stvarno minimalno pratim sto on radi od zadaca.

mislim da je to individualno. neki nauce odgovornost prije, drugi kasnije.
ja kad ne kontroliram zadace, znaju se zaredati lose ocjene, pa se shokiram na informacijama (jer mi se on naravno ne "pohvali" jedinicom ili minusom zato sto nije napisao zadacu :/ )

zato kontroliram, ne svaki dan, ali trudim se sto cesce.

i da, prilicno je "opusten" sto se tice odgovornosti, nekako mi se cini jos dosta zaigran, i kao da ne kuzi ozbiljnost skole i ucenja.
ali ne nudim svoj mozak umjesto njegovog, ne odradjujem njegove zadatke, nikada (npr. u knjiznicu mozemo ici samo zajedno, ne ja umjesto njega)
pa ce valjda nauciti....

a sto se tice spremanja sobe ... nekad mi se cini da nema nade

[mmmama]

Zdenka, mozes, molim te, navesti neke konkretne primjere? I napisati od koje dobi otprilike djeluje takva metoda? Naše su cure jos daleko od skole (pogotovo beba ), ali svejedno me zanima...

[emily]

Ja sam za to da uče na greškama ako nije po zdravlje ili život opasno.

X

[maria71]

Teško je zapravo povući granicu do kad pomagati u takvim stvarima.....

Moja mama se zgražala kad je pokojna baka sjedila sa mnom i pisale smo lektiru....

I u 7 razredu sam lektiru počela pisati sama bez problema.....i tako tijekom cijele srednje škole ,osim Judite

Isto tako u srednjoj školi sam išla redovito na instrukcije iz matematike prije testa da budem sigurnija, a matematiku sam rasturala....

Što više o tome razmišljam ,sve manje znam.....što i kako terba postupiti

Ali redovito sam sama nabavljala knjige, išla u knjižnicu ...itd

[vikiikatja]

moj nećak ima 16 i njega svakodnevno naganjaju. Da nije tako-već bi pao. Vjerojatno su ga nekad trebali pustiti da zvekne i shvati ozbiljnost situacije, ali sad je kasno govoriti. Nije to da sjede s njim i pišu, već nekako stalno prate što se iz kojeg predmeta događa.
A moj V, ja mislim da se on rodio odgovoran. Još mu nije promakla zadaća, lektira i sl.
Ali što se sobe tiče, tzv "pig style" i to ga ne smeta niti najmanje.

[Zdenka2]

Zdenka, mozes, molim te, navesti neke konkretne primjere? I napisati od koje dobi otprilike djeluje takva metoda? Naše su cure jos daleko od skole (pogotovo beba ), ali svejedno me zanima...

Što se tiče škole, on ide u dnevni boravak, vrlo je brz i uvijek tamo napiše sve zadaće. Nijednom se nije dogodilo da nije imao zadaću. Trudio se i da bude uredan i točan. Kada su par puta dobili zadaću za doma (zadaća za dijete i roditelja) o tome je on vodio računa. Što se tiče kućnih obaveza: spremiti igračke, odnijeti svoje suđe sa stola, pospremiti svoju odjeću, na to ih podsjećam. B. je navikla spremati svoje stvari, a M. je puno bolje prionuo uz to otkad ima nju. To ide polako.

Spomenuta je lektira - prvašići su do sada imali vrlo malo lektire u školi, ali o tome je on vodio brigu, a da ja nisam ni znala. Knjige je posudio u školskoj knjižnici i sam ih vratio. U školskoj knjižnici prvašići nemaju ograničeni rok za vraćanje. Knjige iz knjižnice koje čitamo doma, posuđujem i vraćam ja. Ne bih ga pustila da sam ide do knjižnice i mislim da ne bi vodio računa o datumima. Ako kasnije bude trebao pomoć oko lektire, pomoći ću, ali do određene granice.

Moj post se je u najvećoj mjeri odnosio na ponašanje u situacijama u kojima se očekuje mir i red. Ako ga stalno opominjem da bude miran, on neće biti miran, jer prebacuje odgovornost na mene. Naime, očekuje od mene da svaki puta dijagnosticiram nemirno ponašanje i opominjem ga. Kada ga ne opominjem i stavim mu do znanja da je sam odgovoran za to, on preuzima odgovornost. On je i u školi nemiran - uvijek je sa svim prvi gotov i ako učiteljica nije priredila dodatne zadatke, eto nevolje. S njim sam jako puno razgovarala za vrijeme praznika o njegovim odgovornostima u školi i jasno sam mu stavila do znanja da su te odgovornosti njegove, a ne moje. On je rekao da će od sada i ponašanje biti 5. Živi bili pa vidjeli. No, ima nade, jer sam primijetila odgovornije ponašanje u drugim zahtjevnim situacijama: gosti, crkva, itd. Što se tiče B., ona je jako mirna kad njega nema, a kad je s njim, ponaša se isto kao on, jer ga u svemu oponaša. Ona uskoro kreće u vrtić - to će biti nova iskustva, ali budući da je topla i prilagodljiva, ne očekujem nikakve veće probleme.

[DaDo]

zoila, mi smo "pravila" i odgovornosti pokušali uvesti dosta rano, jer smo bili sami. naime tata nam radi u drugom gradu a ja radim puno na terenu, pa sam jednostavno morala organizirati život tako da svatko ima neke svoje zadaće. možda nije fer, ali se sad isplati. igračke i knjige su uglavnom pospremljene, vodimo rat s robom koju on lijepo skine i složi, a roba je za baciti za prati. pa sam se jedan dan zaprijetila da će s prljavom robom u školu, pa moram priznati da puno više pazi.. i nju učim da sprema igračke, ali je puno lakše jer vidi njega i sve ga imitira.
zadaću riješava u školi, a jako voli čitati tako da mu lektira nije problem. ali moram priznati da još dok sam bila mlađa sam se zarekla da neću sa svom djetetu pisati lektire, jer mi je to silno išlo na živcu školi kad bi moji kolege iz razreda imali lektiru napisanu od strane majke a učiteljica pala u afan kako je to divno i krasno (koma!!!). neka piše lektiru kako hoće, neka ima ocjene kakve god, ali mislim da su zadaće i lektire dječja posla i da se oni time trebaju baviti, a ne mi koji smo svoju školu odradili

[fegusti]

...sto god mi radili kao roditelji, koliko god se trudili, nas skolarac (3. razred) i dalje ne mari za svoje zadace. A opet ima sve 5 :?

tako je i moja do 5. razreda. sada su se vec i dvojke pojavile.
mislim da mogu biti efikasne jedino radikalne mjere poput vrece za smece i pustanje da odu bez zadace, knjige za lektiru, pribora...
...ali ja to jednostavno ne mogu.

[mim]

...sto god mi radili kao roditelji, koliko god se trudili, nas skolarac (3. razred) i dalje ne mari za svoje zadace. A opet ima sve 5 :?

tako je i moja do 5. razreda. sada su se vec i dvojke pojavile.
mislim da mogu biti efikasne jedino radikalne mjere poput vrece za smece i pustanje da odu bez zadace, knjige za lektiru, pribora...
...ali ja to jednostavno ne mogu.

Najteže je prvi puta .

Baciš nešto, oni su tužni, tebi se srce slama, najradje bi išla kopati po smeću, ali onda se sjetiš da je riječ o nevažnoj sitnici, da je to bacanje sa svrhom, da moraš ostati dosljedna jer je inače sve to samo okrutni čin, a ne išta edukativno... I onda preživite. Poslije, kad uzmeš vreću u ruku (krajnja metoda ) uživaš u pogledu na spremljenu sobu. I, da ne zaboravim, ja svaki puta nahvalim to spremanje i onda M. još više gušta. A kad je iskrena i sama kaže kako joj je ljepše u pospremljenom. Probaj, ništa te ne košta (možda ponekog potrošenog flomastera, stare gumice, lutke iz 2001.godine ili papirića od slatkiša....).

[nadica_b]

sjećam se jednom kada sam pitala TS o tome kako M. računa na 5 iz referata iz zemljopisa, ali je prelijena da ga krene raditi, a ja sam se zarekla da je neću stalno podsjećati, ona me u čudu pogledala i rekla da djeteti treba pomoći tamo gdje je "loš". Znači, ona je loša u počinjanju obaveza koje ne voli.
ja jedva dočekala i zajedno smo krenule raditi taj plakat. Ona ga je na kraju u većem dijelu sama napravila, a obje smo uživale u zajedničkom radu.
S V. znam da on ima problema u organizaciji, pa mi je normalno da ga stalno podjećam; on će sve napraviti ali zbilja zaboravi i smetne s uma - u skladu sa svojom dijagnozom. Kao što mi je normalno da njega ispitam gradivo jer bez toga on ne nauči dobro tj. uči vrlo površno i brzo zaboravlja.
Pospremanje sobe - sve njih naganjam oko toga. Tješim se da sam mm-a ipak uspjela preodgojiti i da će i oni jednog dana, bar kada se odsele u svom domu voditi računa o urednosti jer im ju pokušavam ucijepiti.