Kako je to kad ti tek rođenu bebu stave na kožu?

[Inesica]

evo još jedne tulilice
Fidji sjećam se ovog topica kad si ga otvorila. počela sam i pisati odgovor i nisam uspjela koliko sam tulila. meni su stavili P kad je bila već upakirana 'da se pozdravi sa mamom'. nakon toga sam ju vidla nakon 13 sati. za to nije bilo apsolutno nikakvog razlog osim što im je bila gužva i ja nisam bila smještena na odjel babinjača.
strašno mi je teško zbog toga. još gluplja stvar je što sam ja zapravo Petru vidjela po prvi put nakon tih 13 sati. naime, to što su je stavili na mene je bilo toliko kratko da mi se pogled nije stigao fokusirati jel su je stavili ful blizu .
njihovo objašnjenje o ne imanju dekica mi je zapravo dokaz o ne imanju imalo dobre volje i interesa da promjene stavri.

znam da te ovime neću posebno utješiti ali eto, danas sam nazvala Rijeku i pitala što treba za stolčić. ništ još nisam odlučila nego eto razmišljam o tome.

a imena su predivna i super zvuči sva zajedno

[Inesica]

ajme sad tek vidim kolko grešaka. oči suzne pa mi je pogled malo mutan

[nataša]

A I TE BABICE, KAO DA NIKAD NISU RODILE, KAO DA NE ZNAJU KOLIKO NAM JE DRAGOCJEN TAJ TRENUTAK prvog sustreta sa svojom bebom, trebale bi nas upozoriti da se skoncentriramo i da pamtimo taj trenutak, a ne tako naglo nam uzeti dijete iz naručja. ja sam imala sreću dobiti moju Anju na par trenutaka još neprerezane pupkovine na GLUPU SPAVAĆICU, ali bolje išta nego ništa, no o dojenju na licu mjesta nije bilo govora. odmah su ju uzeli, pa oprali , umotali u tetra pelene, tad sam ju još malo dobila, i onda su ju odnjeli .BEZVEZE...ja sam u rađaoni još ležala dva sata sama... i ona je na odjelu bila sama...glupo, zar ne???
I još predlažem svima koji čekaju bebu i taj krasni i najljepši trenutak rađanja djetea ih tek čeka: naredite mužu da ide svama, ne da vam prabvi društvo, već da ponese kameru i zabilježi svaki važan trenutak, jer vjerujte mi, više od pola toga se jednostavno ne sjećam!!!!!!!!!!!!NE ZNAM ZAŠTO, ali valjda od prevelikog uzbuđenja!
sretno svima

[buca]

meni je taj osjećaj također nepoznat. valjda pri zadnjem tiskanju vidjela sam to čudo kako napola viri iz mene, aonda još jedan stisak i bio je vani.
ja sam pružila ruku da ga dodirnem samo, a one su ga odmah spustile tamo negdje na neki stolić ispod/ispred mene i prerezale mu pupkovinu.
osjećala sam se toliko jadno. toliko iščekivanja, a prvi dodir propustim.
omah su ga prale, zamotale i stavile ispod lampe da se grije, a ja sam ga samo gledala.
onda su svi krenuli van, a ja velim- a beba?dajte mi ga.
i tad sam ga dobila u naručje, već zamotanog. trebalo mi je sat vremena da se iznamještamo s mojom kanilom u ruci, pa da konačno i cicamo.
ja sam sve to drukčije zamišljala..

[barakuda]

Najintenzivniji dozivljaj u mom zivotu je bio kad su mi Adrianu, onako mokru i plavu stavili na stomak, a ona se sklupcala kod mene ko mali mis. Brzo sam ju utjesila svojim glasom pa je prestala plakati i samo me intenzivno gledala svojim plavim okicama. Radjala sam posteljicu i kasnije su me sivali, dok smo se nas dvije gledale i ja ju ljubila u malu glavicu. MM je snimao kad su mi ju stavili na stomak, a prije toga je bio moja snaga i podrska.

[Dia]

ne znam ni ja kakav je to osjecaj, meni su marina odmah odnjeli (opravdani razlozi; jer je hitno morao na intenzivnu), a da nisam zatrazila nebi ga ni vidjela na taj djelic sekunde, nisam vidjela ni kad su prerezali pupkovinu, ni nista drugo

njega sam vidjela tek drugi dan na 20 secundi preko stakla, a primila na ruke nakon tri dana kad sam pocela ici na dojenje

uzasan osjecaj: kao rodila si, a zapravo nemas osjecaj da si rodila, prve dvije noci sam spavala i dalje sa rukom na trbuhu i mazila kao da je on i dalje tu