drage moje,

evo jos jedna mama sa CR, preživjela ragade i masitis u bolnici, sa malenom. isto tako, nisam niti jednog trenutka odustajala od pomisli da ću dojiti svoju malenu. prvog trenutka kad su mi je stavili na grudi, moj djevojčurak je jako povukao. ali, treći dan se desila katastrofa s naglim nadolaženjem mlijeka. temperatura, navjerovatna bol, otečene grudi... sjedim na krevetu, skinula spavaćicu do struka i držim pumpicu na grudima, jer su mi odnijeli dijete da je dohrane...
obloge, ručna masaža i forsiranje podoja- do jutra sam bila kao nova, zahvaljujući drugoj smjeni sestara koje su mi život spasile, bodreći me. i zahvaljujući svojoj prijateljici koja me je nazvala da mi objasni kako se masiraju grudi.
a onda, kućni savjeti tipa- ma kako može majčino mlijeko biti dovoljno? jesi li ti sigurna da joj je to dovoljno? a da joj daš dudu? kako to ne daješ dudu? ma daj ti njoj čaja od kamilice za grčeve!? kao da im je krivo što dojim... nikako ne razumijem...

mislila sam da ću poludjeti, ali se nisam dala demoralizirati. nakon nekog vremena, to je prestalo. a ja sam sretna što dojim svoju princezu, koja divno napreduje.
e, sad jedno pitanje za mame- šta jedete i koliko često jedete? koliko tekućine pijete?