Citiraj Zorana prvotno napisa
Abonjeko, zasto ti je vazno to sto dozivljavas orgazam kroz ples kao samostalnu igru?[/i]
Kao bit orgazma uvijek se provlaci ideja partnerstva i partnerske igre pa zato pitam.
NE; NE; NE...meni to nije važno, ali se dogodilo da češće doživljavam orgazam kroz ples (jer ga nadasve obožavam), nego orgazam s partnerom. Izgleda da su mi se pobrkali lončići u glavi u djetinjstvu i da nikako nisam sebi povezala ideju partnerstva, a oduvijek sam neobično jako i strastveno tražila sebi bliskog partnera.
Ja sam praktički bila dijete ulice, nitko nikada nije pitao za mene pa sam se povlačila (još dok sam bila totalno mlada i zelena) s razno raznima tražeći to partnersto i ljubav, zaštitu i toplinu, a zapravo se radilo o prekrasnim, ali kratkoročnim i iskorištavajućim iskustvima. Nisam naučila primati ni davati ljubav iako bih to strašno jako željela, zato valjda nemam uopće viziju o orgazmičkoj ljubavi između partnera (netko je spomenuo dugoročno povjerenje u partnera), pa ih češće doživljavam sama na način na koji ja to VOLIM jer sebi vjerujem. Za sebe znam da si mogu vjerovati!!! :/
Frendica mi je uvijek govorila da tražim čudake i da se moram malo opustiti po pitanju odabira. Eto mi ga sada, imam čudaka koji apsolutno ne zna što je nježnost, čiji je ego velik kao svemir i koji me u krevetu fleša poput predatora, što meni više nikako ne odgovara. Izigrala se maca i sada traži pravog muškarca, muškarca koji će je, prije svega, voljeti i željeti zadovoljiti, muškarca čiji ću svemir biti JA, a ne njegov EGO!!!!