U mojoj porodici se nije puno pričalo (mama mi je inače zatvorena jako-moraš čupati reči iz nje). Ali svuda je bilo dostupnih informacija, ništa se nije krilo i ni na šta se nije gledalo sa čuđenjem.
Sećam se kad sam imala nekih 8 godina, nekoliko dana pred rođendan moje sestre od tetke došla je u našu kuću knjiga "Kobajagi donela me Roda" gde je do detalja bilo objašnjeno sve od menstruacije, erekcije, odnosa, orgazma do ev. oplođenja i rađanja. Ilustrovano naravno (imam negde tu knjigu, i dalje mislim da je fenomenalna). Bilo je priče da su knjigu starci kupili da sestri ponesemo, ali ona je nekako spontano ostala kod nas Sećam se i tatinih figura veneris u boji (šta god to značilo) u prvom redu police sa knjigama
Iako nisu sa mnom pričali o tome, već mi "diskretno" nametali literaturu golotinja ili seksualnost kod nas nije bila tabu. Mama se nikad nije skrivala dok se presvlačila, menstruacija je bila "javna", i ja sam te stvari doživljavala potpuno normalno: "tata dodaj mi uloške" je bio najnormalniji povik iz našeg kupatila.
Pošto sam jedinica imala sam najbolju drugaricu sa kojom sam provodila 24h dnevno, a ona je imala 11 godina stariju sestru, studenticu psihologije. Njoj najviše mogu da zahvalim za sve stvari koje sam naučila u predpubertetskom dobu, i ja sam kao i maria71 bila potkovana svim mogućim praktičnim znanjima. Ona nam je otkrila da to što ponekad radimo kad smo same ima ime, masturbacija, da je to normalno i lepo i da treba da uživamo a ne da se sramimo. Taj stav sam zadržala i mnogo kasnije u svom seksualnom životu (od 20. godine pa na dalje) i nikad me nije bio sram da sa partnerom pričam o tome, da tražim, pitam i uradim bilo šta.