sto se pak tice knjige koju tatek preporuca, zene koje trce s vukovima, ja sam ju davnih dana mami kupila...
njima je na trenutak pomogla tragedija koja ih jos uvijek prati...zalosno je da ljudi shvate sta imaju tek kada dodje do katastrofe ogromnih razmjera... ali opet, bar je doslo do pomaka na bolje, pa jedna po jedna stepenica vode ka vrhu

mama mi je jednom prilikom rekla: djeca dodju i odu, rodis ih da idu u bijeli svijet...na kraju ti opet ostane onaj s kim si i zapoceo cijelu tu stvar. dakle, gledaj da ces sa tim covjekom piti kavu svako jutro do kraja ivota i kada svi odu, a pritom treba da budes sretna...inace dzaba sve!

i to je ziva istina!barem za sada vjerujem u to.. :/

MD i ja cesto znamo pricati o pocetku nase veze..o detaljima, jer ih se jos uvijek sjecamo, pa o stvarima koje volimo jedno na drugom...pa se svako malo pohvalimo za neki napredak i zahvalimo se...ja mu se svaku vecer zahvalim na jos jednom divnom danu koji mi je pruzio...
mozda Vam se cini pretjerano...ali mene emocije lupe svaki puta tako da mi suze navru na oci

mikka, da li Vi imate te "glupe" i smjesne intimne trenutke...?