Anita-AZ prvotno napisa
Ja sam apsolutno sigurno i bez ikakve sumnje uvjerena da se ljubav sa PRAVOM OSOBOM ne moze izgubiti. U takvom odnosu sve ostaje intenzivno desetljećima.... ne mjesecima ili samo par godina. Prave se osobe nikad ne možeš zasititi i taj spoj na toj razini omogućava gotovo beskonačan broj novih karakteristika u koje se možeš zaljubiti snažno gotovo koliko i prvi put.
Mi smo zajedno 12 godina i još uvijek sve što nas boli nestane u trenutku kad se zagrlimo, zatitramo na neočekivan dodir i osjecamo golem entuzijazam i zaljubljenost prema zivotu samom nakon sto smo proveli neko vrijeme punjenja zajedno (ponekad je to puuno razgovora, ponekad je to "sexijada"...). Strast koju imamo u sexualnom životu je nešto što me beskonačno oduševljava i negdje u dubini sam imala vjerovanje da to sa svakim slijedećim djetetom umire i jaaako, jako mi je drago što je život bolji od mojih naučenih uvjerenja! Djeca donose golemu i neobičnu vrstu povezanosti. Onaj tren kad djeca rade nešto što bi te moglo izluditi i onda shvatiš koliko je to ustvari smiješno i u tom trenu uhvatiš pogled partnera i sve između vas postane tako puno, toplo i snažno.... divno je. Divno je čak i kad mu plačem jer sam premorena i iscrpljena do srži... Ustvari, sve do djece je život koji nam je darovan, a nakon djece promatraš život koji si (na neki način) darovao ti... i to zajedno sa osobom koja samim time ne može ne biti najvažnija na svijetu.
Potpisujem od A do Z!
, ali ja se cak i sad osjecam kao u fazi prve zaljubljenosti. zapravo, kad razmislim, puno bolje. prvi osjecaj zaljubljenosti bio je poput divnog obecanje duboke intimnosti koja se moze razvijati izmedu nas, danas je on puno vise od samo obecanja...)
