pozdrav svima.
čitam već danima ovaj podforum i upijam savjete.

naime, naša priča je ovakva.
beba danas ima mjesec dana.
rođena je carskim rezom kao nedonošče u 37. tjednu, žuticu nije imala (ili joj nije dijagnosticirana), ali je bila na intenzivnoj zbog perinatalne infekcije, zbog koje je primala intravenozno antibiotik.
na moje inzistiranje, 2. dan po porodu tražim da me puste k njoj na intenzivnu i uz podsmijeh pokušavamo dojiti. po noći se izdajam i bacam pune flašice kolostruma. s teškom prehladom puštaju nas doma gdje se borimo s cicama, cicanje i prehladom. izvačimo šmrkljiće i cicamo.

u prvih dva tjedna po otpustu jedva da smo dobili 50 g.
beba je bila jako pospana i teškim smo mukama dojile.
na savjet patronažne i cura s SOS telefona povećavam broj podoja na svaka 2 sata, beba prihvaća.
imamo 4-5 pokakanih pelena, skoro svaka pomokrena, s te strane čini mi se sve ok.
u srijedu nas čeka prvi posjet pedijatru i vaganje kojeg se jako bojim i strepim, nadam se da se malena dobro razvija i da je dobila na težini..
uvođenje adaptiranog smatram stvarno zadnjom solucijom.


imam tegobe unazad par podoja.
osjećam snažne trnce ispod pazuha lijeve dojke tijekom podoja koji su izuzetno bolni, stišćm zube i trpim.
napominjem da to nisu trnci kao kod otpuštanja, nego puno snažniji i bolniji. tijekom dojenja ne vidim nikakva odstupajna od normalnog podoja, beba normalno doji i ona nema tegobe.

zanima me što znače ti trnci i trebam li intervenirati u strategiju?

zahvaljujem svima, sve sugestije su dobrodošle.