liječenje ovisnosti o slatkom

[silkica]

Onda je jasno!I ja sam ovisnica!
Usput,da kažem da sam dugo i dugo radila na tome da izbacim makar čokoladu.U stvari sam gadila sama sebi čokoladu.I nekako sam i uspjela.Sad ne jedem čokoladu,možda kockicu tu i tamo(ali samo ako nema ništa drugo u blizini).Ali zato je uvijek neki kolač u frižideru.Tješim se da je opet zdravije 2-3 (ili 4 ako je jako fin) kolača dnevno zdravije nego čitava čokolada.A vjerujte da sam znala pojesti i čoksu od 300gr sama samcata.Kockicu po kockicu....

[*meri*]

vjerujte da sam znala pojesti i čoksu od 300gr sama samcata.Kockicu po kockicu....

valjda red po red tako bar ja to rjesim

hajde Apsu recept, kako si se rjesila ovisnosti???

[lavko]

A sad da razvezem moju pricu...znaci, rodila prije godinu dana i ostala na 80 kg. U trudnoci sam jela normalno, nista orevise. Ali nakon trudnoce...strasno, apetit mi je narastao, a ja sam se picela prejedati i to je do danas ostalo tako. Prejedam se sa slatkim,a da stvar bude gore, to mi se desava i u snu, znaci dok spavam, odlazim u kuhinju, otvaram ormare i tamanim slatko. Vracam se u krevet i unutro nadjem mrvice keksa, razmazanu cokoladu po plahti i slicno. Malo tko je imao takvo iskustvo, a bila sam i kod svog psihologa, ali zena mi je rekla da je to za nju poremecaj spavanja. Meni je to opet nesto podsvjesno, imam osjecaj da sve frustracije rjesavam hranom i da je hrana za mene utjeha.

Ima li tko takvo iskustvo ili da sjednem i placem od muke jer ne vidim kad cu prestat?

[sirius]

A sad da razvezem moju pricu...znaci, rodila prije godinu dana i ostala na 80 kg. U trudnoci sam jela normalno, nista orevise. Ali nakon trudnoce...strasno, apetit mi je narastao, a ja sam se picela prejedati i to je do danas ostalo tako. Prejedam se sa slatkim,a da stvar bude gore, to mi se desava i u snu, znaci dok spavam, odlazim u kuhinju, otvaram ormare i tamanim slatko. Vracam se u krevet i unutro nadjem mrvice keksa, razmazanu cokoladu po plahti i slicno. Malo tko je imao takvo iskustvo, a bila sam i kod svog psihologa, ali zena mi je rekla da je to za nju poremecaj spavanja. Meni je to opet nesto podsvjesno, imam osjecaj da sve frustracije rjesavam hranom i da je hrana za mene utjeha.

Ima li tko takvo iskustvo ili da sjednem i placem od muke jer ne vidim kad cu prestat?

Meni to izgleda kao poremecaj melatonina i serotonina .Obzirom na terapiju koju uzimas bilo bi dobro da poslusas psihologicu i prvo krenes u tom smjeru.