Što se endorfina tiče-u pravu si, ali metabolizam šećera jako je složen. Ovisan je između ostalog o cinku i kromu, a ovog prvog zaista jako nedostaje u populaciji jer ga "troši" gotovo svaki upalni proces i neophodan je za sintezu inzulina. Krom je dio receptora za prijenos glukoze u stanicu tako da njegov nedostatak može rezultirati potrebom stanice za energijom iako šećera u krvi ima dovoljno, ali ne ulazi u nju i ne troši se nego pohranjuje u masno tkivo nakon pregradnje.
Ono što nas može tjerati na konzumaciju Nutele i Milke je potreba za lecitinom (isto vrijedi i za kremaste kolače) jer je on zbog svojih djelatnih tvari jedno od hranjiva za mozak pa je normalna potreba za njima kad dolazi do promjena u ponašanju, depresije, nervoze...
S druge strane, večernja potreba za slatkim može se javiti ako kalorijske potrebe nisu zadovoljene tijekom dana, ako se jelo neredovito i nekvalitetno.