E, pa-prihvati.
Vrlo jednostavno. Educiraj se. Čitaj, razmišljaj. Očito ti je metabolizam čovjeka poznat, ponovi malo i fiziologiju, biokemiju i sve će ti biti jasno. Samo, pliiiz, nemoj se ženama koje imaju TU BOLEST obraćati tako s visoka. Shvati to kao dobronamjeran savjet jer i meni koja nisam nikada bila ovisna o šećeru to dociranje kako je sve stvar samokontrole pomalo ide na jetrica, a ne mogu ni zamisliti kako je onima koji imaju istinsku ovisnost. Ako si zdravstveni radnik trebala bi imati malo empatije prema pacijentima jer ovisnici to jesu.
Beti vjerojatno ima sreću da joj se ništa ne hvata, pa sve izgleda tako jednostavno. Jel tako?
Odluka o nekonzumaciji šećera nema često veze s kilažom. Na "starom" režimu prehrane imala sam istu kilažu kao i sad (na 174 cm imam između 57 i 59 kg-što god radila i koliko god jela). Metabolički brzi UH jednostavno nisu zdravi i odluka o prestanku trošenja istih kod mene se dogodila zbog "a-haaa" efekta nakon bezbroj pročitanih studija, istraživanja, primjera iz prakse... Kad dovoljno naučiš jednostavno ti postane jasno da su triger za bezbroj poremećaja u organizmu i prosvijetliš se. Ali, iako nisam bila sama ovisna o slatkom, razumijem da nekom nije dovoljno samo saznati činjenice. Ovisnost je bolest i tu nema rasprave. Jedino je problem u tome što se ovisnost često zna progurati pod izgovor za prejedanje lošom hranom koje nema uporište u dijagnozi. Nekvalitetna prehrana ne može biti svrstana pod bolest. To je samo kriva odluka.
ja sam u zadnjih godinu dana smršavila 14 kg.
jedem ko sumanuta, a kilaža svaki dan sve manja i manja.
mislim, nije da mi ne paše i da ne bih sebi pripisala taj uspjeh,
ali sam ovih dana saznala da imam problem sa štitnjačom.
baš šteta što se ne mogu hvalit![]()
Kak se dobije taj problem sa stitnjacom od kojeg se mrsavi?![]()
ja imam ispod 55 kg, a strpam u sebe secera u obliku kolaca i cokolade da je to strasno nesto.
ne opterecujem se previse sa time radi kilaze, nego radi x drugih stvari i puno puta sam donijela odluku o prestanku trosenja istih, ali nikad nisam uspjela provesti u djelo........
uspjela sam prestat pusit nakon jaaaaako puno godina pusenja, ali nikako ne uspijevam prestati trpati u sebe slatko..![]()
X, ovako i ja.
Imam oko 58kg, dakle moj problem nije u tezini (a mozda bi bio da ne jedem zdravo ostalu hranu).
I onda kad jedem zdravo, onda me boli kad strpam u sebe tonu secera, umjetnih zasladivaca i ko zna cega sve ne.
Btw, drugi dan bez slatkog. Napravila sam si keksice od zobenih i banane, to mi je slatkasto pa grickam i uspjevam nekako.![]()
ja si obecam slijedeci bez slatkog. ono kao, jbg danas sam vec pretjerala pa kad je bal nek je bal, sutra je dan ciscenja od slatkog...... i onda dodje taj drugi dan i izdrzim do navecer...... nekad........ a nekad ne..... ali samo do navecer. nekad skrivam slatko sama od sebe, ali cudo jedno kako sam sve u stanju zaboravit, ali nikako da zaboravim di sam sakrila slatko![]()
kažu da je taj način razmišljanja, to "prekršio sam pravilo danas pa ću do kraja dana kršit pravilo" isto kao da ti padne mobitel a ti ga još nogom zatučeš
svima se dogode kiksevi, al oni bi trebali biti opravdanje da se pustiš ko tikva niz vodu
sedam puta padneš, osam puta ustaneš
tash, dal da te hugam ili da umrem od smijeha na liječenje![]()
evo prijavljujemo se i mi. obiteljski.
izbacujemo šećer, med, bilo kakve zaslađivače i bijelo brašno. ostavljamo voće, povrće i sve slatko u osnovnom obliku - do Božića. To nam je valjda probni period. Ako uspijemo i kolači za Božić možda budu kuglice od smokava i oraha i suhemarelice u crnoj čokoladi.
U jednom periodu života odrekla sam se čokolade (u izvornom obliku). Par dana je bilo hoću-neću i nakon toga ju godinama nisam stavila u usta.
Znam da se može, ni danas ju baš ne jedem.
Ono što mene muči je voće-jer ja nakon njega ogladnim...znači, svjesno ga izbjegavam jer glad poslije toga je nenormalna.
Pa ispada da ne jedem čoksu, ali bome ni voće. Ludilo od kombinacije.
Već neko vrijeme razmišljam o lchf prehrani-još da našem vremena da ju malo proučim.
Baš mi je drago da postoji još netko s tim problemom, obično me ljudi u čudu gledaju.
Meni i taj sat predstavlja problem, glad nakon voća izazove mi glavobolju za poludit.
Isto kombiniram prije jela, ali period mora biti kraći.![]()
i ja tesko izdrzim sat vremena nakon voca, pola sata maximalno.
ja imam problem s manjkom kila ali znam što je to ovisnost o slatkom. I to je prava pravcata ovisnost, želja za slatkim je toliko jaka da moraš nešto slatko pojesti jer imaš osjećaj da ćeš poluditi. Ali nemam problem s tim da prestanem. Ono, samo se prebacim na drugu ovisnost-zapalim. Bilo bi mi pametnije da se orjentiram na slatko nego na nikotin.
i ja sam gladna od voća, kad mi netko kaže pojedi jabuku kad se požalim na glad jao tome hahaha
ja voće komboniram s orasima lješnjacima zobenim i tako već ide
mislim da nisam ovisna o slatkom ali svijest o tome što jedem mi je vrlo niska.
ne jedem meso zbog životinja i na to pazim već preko 20 godina, ali na zbog sebe- za sad sam samo prestala pušiti i smanjila alkohol na beznačajne količine.
možda jednom dođe dan kad ću odlučiti što bi još bilo stvarno loše (nekom je to slatko, nekom masno, nekom nešto treće). hoću reći, nemam dovoljno znanja o štetnosti slatkiša da bi lako odustala od onog u čemu uživam.
Ja si ne bih zadavala radikalne ciljeve. Pomalo. Možda izbaciti one neprimjetne šećere iz hrane, malo proučiti deklaracije. Previše šećera u svemu.
Mi smo najprije izbacili iz kuće šećer. Kavu godinama sladimo medom i sad nam je to ok, no nije u početku bilo. Izbaciti sokove, voćne jogurte i sl. S vremenom će se promijeniti i percepcija o tome što je dovoljno slatko.
Na odvikavanju i u kriznim trenutcima mene je spašavala smrznuta banana, žlica meda i žlica kakaa u blenderu. Prefino.
http://fedupmovie.com/#/page/home u donjem lijevom kutu je trailer.
Već treći dan sugar freekao da mi je ova komunikacija dala snagu
![]()
I Bittman i Pollan...? Obojicu jako volim. Moram pogledati više od trilera...
Evo me ovdje. Ne prođe jedan dan, a da ne zahtijevam sladoled od čokolade. Kao i svaka druga ovisnost osim što je teret na zdravlje tako je i teret na novčanik.
Meni je ovo pomoglo:
http://www.solgar.hr/index.php?page=thermogenic-complex
Hvala na preporuci, ali ne smijem nikakve preparate jer dojim.
Posljednje uređivanje od Mojca : 09.07.2015. at 14:31
Oh btw, par mjeseci kasnije - ja vise nisam ovisna
Pojedem red cokolade u tjedan dana, kolac tu i tamo, ali nemam vise nervozu ako nema slatkog i blizini![]()
zašto sam otvarala ovu temu, sad moram ići jesti čokoladu![]()
Ja bih citirala Apsu(koja je citirala *meri*).178cm i 63kg,nemam problema sa viškom.Ali hrpa drugih problema (između ostalog sa crijevima) i rado bih izbacila i slatkiše i bijelo brašno.Sa bijelim brašnom ajd i nekako,ali slatkiše nikako ne ide.Ja nisam neki jedač,pa da makljam sve.Ja sam veliki izbirač što se tiče hrane.I ne jedem puno količinski.I sad mi je problem izbaciti šećer,jer mi on daje energiju.Ako ne uzmem neki slatkiš više puta dnevno,ja se doslovno pridržavam za zidove.Nemam snage,energije,umorna sam,jednostavno se loše osjećam.Ili je to popratni efekat ovisnosti?
tek sad vidim ovu temu
sad jurim dalje, pročitat ću poslije o čemu se radi...
no, pitam se kaj je to uopće moguće? izliječiti ovisnost o slatkome?
i sve si mislim, želim li to ili ne želim?![]()
Onda je jasno!I ja sam ovisnica!
Usput,da kažem da sam dugo i dugo radila na tome da izbacim makar čokoladu.U stvari sam gadila sama sebi čokoladu.I nekako sam i uspjela.Sad ne jedem čokoladu,možda kockicu tu i tamo(ali samo ako nema ništa drugo u blizini).Ali zato je uvijek neki kolač u frižideru.Tješim se da je opet zdravije 2-3 (ili 4 ako je jako fin) kolača dnevno zdravije nego čitava čokolada.A vjerujte da sam znala pojesti i čoksu od 300gr sama samcata.Kockicu po kockicu....
A sad da razvezem moju pricu...znaci, rodila prije godinu dana i ostala na 80 kg. U trudnoci sam jela normalno, nista orevise. Ali nakon trudnoce...strasno, apetit mi je narastao, a ja sam se picela prejedati i to je do danas ostalo tako. Prejedam se sa slatkim,a da stvar bude gore, to mi se desava i u snu, znaci dok spavam, odlazim u kuhinju, otvaram ormare i tamanim slatko. Vracam se u krevet i unutro nadjem mrvice keksa, razmazanu cokoladu po plahti i slicno. Malo tko je imao takvo iskustvo, a bila sam i kod svog psihologa, ali zena mi je rekla da je to za nju poremecaj spavanja. Meni je to opet nesto podsvjesno, imam osjecaj da sve frustracije rjesavam hranom i da je hrana za mene utjeha.
Ima li tko takvo iskustvo ili da sjednem i placem od muke jer ne vidim kad cu prestat?
Prestat ces kad iz ormarica izbacis kekse i cokoladu.
Promjena dolazi iz samopromatranja. Dakle, ti znaš u čemu je problem. Znaš da tražiš utjehu u hrani. Iduci puta u stresnoj situaciji, ili bilo kojoj drugoj za koju bi ti utjeha bila hrana, stani malo i promatraj se. Od kuda osjecaj dolazi, što mozes napraviti i zašto baš sada odlaziš po hranu?
Kad sam ja odlučila prestat jest slatko ( i prestat jest kad sam tužna), kupila sam si kilu mrkve i svako malo odlazila u frižider po mrkvu. Jest smiješno, al jela sam, a bilo mi je bitno da jedem, pa makar i mrkvu. Kolaca, cokolade i keksa nije bilo u blizini. I pucala sam, jasno. Ali, s vremenom mi nije trebala ni mrkva, a sada jedem kad sam gladna.
Šećer traži jos vise secera, kad sam ga smanjila prestalo me traziti hranu (sranja). Zdravijom prehranom sam skinula 10 kg koji su mi ostali nakon poroda.
Lavko, a da nam se pridužiš na topicu za vježbanje?
http://forum.roda.hr/threads/87867-V...)?goto=newpost
razumijem te u potpunosti, ja bi mogla staviti identičan potpis.......