Meni to izgleda kao poremecaj melatonina i serotonina .Obzirom na terapiju koju uzimas bilo bi dobro da poslusas psihologicu i prvo krenes u tom smjeru.Originally Posted by lavko
 |
|||
|
|
|||
Meni to izgleda kao poremecaj melatonina i serotonina .Obzirom na terapiju koju uzimas bilo bi dobro da poslusas psihologicu i prvo krenes u tom smjeru.
Last edited by sirius; 15.10.2015 at 09:34.
Joj samo mi još jedan poremećaj fali u životu
Na netu je malo podataka ali ono što sam našla tvrdi da se radi o hrani kao odgovoru na sve, dobro i loše u životu, liječenje frustracija itd. Navodno se liječi KBT terapijom koju moja psih provodi, ali kažem, žena nema iskustva s tim.
Ja svakoga pitam, pa sam skužila da dvije prijateljice/poznanice imaju ili su imale isti problem, jele su u snu i prestale same od sebe. Meni je sad već dosta čekati da prođe samo od sebe, pa ću na kontorli kod psihijatra spomenuti iako mi je zlo od mogućeg odgovora, slanja po pregledima, guranja lijekova, itd.
Mislim da mi se Apsin pristup više sviđa i jednostavno svaki puta kad imam nagon za slatkim, uzeti mrkvu/neko povrće/voće. A po noći sam inače počela zaključavati špajzu (da, i to ljudi rade). Natrpam svu hranu unutra, sve maknem sa stola, i u 21h je policijski sat - zaključavanje i stavljanje ključa negdje visoko da po noći ne mogu do njega. Kad zaključam, obično se ne budim tj. ne mjesečarim. E zato mislim da je to podsvijest.
Jel itko ikada imao takvo iskustvo, čuo za nekoga??
znaš li koju imam saliku pred očima, kak u pol noći tražiš ključ, uz iluminaciju ko u betlehemu, spas je u tome da se ne kupi, a i da imaš samo pojedinačne namirnice, koje moraš termički obraditi
Ova tema me potaknula da pogledam cijene torti.
E pa jelena, sad kad si već rekla, ispričat ću tebi i cijelom forumu očito jednu zgodu. Jednu noć sakrijem ja hranu, zaključam, provjerim bravu i idem spavati. Dignem se negdj usred noći, idem si ja čalabrcnut nešto u špajzu jel, a špajza zaključana..drmam ja vratima, ništa. Idem, nit u snu nit na javi, do torbice, izvadim neseser i iz njega - malu turpijicu za nokte, odbauljam u spvaćici natrag do špajze i gurnem tirpijicu u bravu jer sam tako vidjela na filmovima, pa što bi samo Sandra Bullock tako otključavala brave, mogu i ja...drmam, drmam, al ništa..bacim razočaran turpijicu i natrag u krevet. Ujutro sam je našla na podu..sjetila se što sam radila. Al to stanje nije ni svjesno ni nesvjesno, niti si budan, a ni ne spavaš...samo se ne možeš kontrolirat.
Lavko, problem moze biti zbog tvoje terapije.
uzimas li jos nesto uz terapiju ( biljno, na svoju ruku)?
[QUOTE=lavko;28132 tirpijicu u bravu jer sam tako vidjela na filmovima, pa što bi samo Sandra Bullock tako otključavala brave, mogu i ja...drmam, drmam, al ništa..bacim razočaran turpijicu i natrag u krevet.t.[/QUOTE]
Trebaš vježbam kaj misliš da se to prek noći nauči
Lavko, čekaj, a zašto doma uopće držite sve te nezdrave stvari?
Mi nemamo čokoladu pod standardno, niti ostale slatkiše. Ono što se uvijek nađe na ormaru je voće. Mene isto često trese želja za slatkim pa što napravim. Uzmem voćke i smiksam smoothie. Da, htjela sam danas pojesti cijelu Mikado/Dorino/Milku, ali zaustavilo me jedino to što nisam imala doma.
A kad sam u dućanu gledam voće, čokolade prođem. Probaj tako. Napravi svjesnu odluku.
Meni pomaže suho voće, posebno smokve i šljive. Fina zamjena za čokoladu.
Meni čoksu ništa na svijetu ne može zamijeniti
Kad sam ja ko klinka pitala baku: kaj ima slatko, a ona meni: uzmi jabuku.
Ma koju crnu jabuku...
Samo mogu reći-hahahahahaaaaa
Možda može pomoći tamna čokolada:Meni čoksu ništa na svijetu ne može zamijeniti
http://zadovoljna.dnevnik.hr/clanak/...---340536.html
A u biti mi ne kupujemo slatko, ali se desi da netko donese, ili mi mama da kolaca, muz ih jede, a ako nema slatkog, kruh tamanim s medom, a meda mora biti, dajem maloj i mi ga s cajem koristimo. Svakako se docepam slatkog, i zasad mi je jedino rjesenje to zakljucavanje u 21 h, jer onda se ne dizem. Imam osjecaj da mozak sve to lijepo registrira i prilagodi se. Moja podsvijest s eopako poigrala sa mnom ili neki biokemijski poremecaj...ja sam na terapiji od 19.godine periodicki, znaci 18 godina i nikad do sada nisam imala taj problem tako da ne vjerujem da je do lijekova. A ne bih htjela uzimati jos lijekova jer mi je i ovih dovoljno, a opet zbog cega- jer jedem po noci...koji blesav razlog za lijek.
I sto bi mi muz rekao-ne trudis se. Nekak sam posvecena djetetu tako da pojedem preko dana na brzaka i kad dodje vecer, to je mojih pet minuta. I onda sam ko pustena s lanca, s hranom nadoknadim sve- i uzbudjenja kojih nemam, i utjehu za frustracije, i lijek za ljut ju...kako je jedna zena rekla, hrana je uvijek tu. Mislim cudno sve to zvuci, vjerojatno mislite koja sam frikusa, al hebi ga, i to se desava.
Reci mami neka ih ne nosi, a med možeš izbaciti. To je šećer u obliku fruktoze i glukoze. Problem riješen.
Imaš 80 kg i ? Ako nemaš 140cm, daleko si od medicinskog problema.
Jedi sve pomalo i uživaj. Složi si navečer kesten pire sa šlagom i čokoladnim preljevom i pogledaj ili pročitaj nešto smiješno, popij čašu toplog mljeka, operi zube i garantiram da se nećeš buditi po noći
Svo slatko koje ne želim u kući, nosim na posao. Sve tamo potamane.
Moram se sloziti s Mojcom, ako se ne mozete kontrolirati odnesite na posao pa ce nestati.
Meni je ovo sve s teme sf, meni redovito istekne rok trajanja keksima i cokoladi, jer ih pospremm na neku visoku policu i ne pogledamo tamo mjesecima....
Evo ja doma trenutno imam 1 veliku Dorinu i 1 veliku Gorenjku s lješnjacima... i stoje.
Prije je to bilo nemoguće.
Ipak se to s vremenom promijeni.
with all due respect, suho voće nije slano, dapače, vrlo je slatko, vjerojatno puno slađe od čokolade s +80% kakaa
u takvim dilemama uvijek biram tamnu čokoladu
i potpisujem Forku, čoksa je nezamjenjiva
ja sam se toliko navikla, ma šta navikla - zavolila ove tamne čokolade, da danas kad probam obučnu milku, grlo me zaboli od slatkoće
a bome i kad suhu smokvu pojedem osjetim kako je slatka
i meni. to je stvarno stvar ukusa, ja ne bih dala suhe smokve ni za kakvu čokoladu.
iako ja rijetko jedem čokoladu potpisujem cure za tamnu, stvarno je izvrsna.
inače, moj grijeh su kolači.
Samo sam htjela potvrditi tezu da kad nemas doma ništa slatko, onda ni ne jedeš ništa slatko. Prije sam znala imati neke čokse po kući, sad više ništa. Napravim nešto slatko, to se odmah pojede i stvar riješena.
onda izmisliš slatko kao apri mandarine s medom
Ne, napravim desert, kolač, kremu, nešto. Al nemam zalihe slatkog doma, niti zalihe materijala za kolače. Osim oraha.
Nesto sto sam primjetila. Doma u principu nemam gotovo nikad napadaje zelje za slatkim. Niti na moru. No kad sam na viksi onda cesto nakon rucka imam jos zelju za slatkim. Osnovna razlika izmedju vikse i stana - u stanu je obicno 25 stupnjeva, a u viksi sam sretna kad ugrijem do 21 (i tad me obicno prestane ta zelja za slatkim). Nekako me hladnoca bas potice za jelom i slatkim...
To je valjda prirodni mehanizam - usali se da ti nije hladno.
Pa ko je rek'o da je slano?
Slatko je da ti zubi trnu...
Meni je slatko najpotrebnije na poslu.
Kad sam u stresu.
da, ovako i ja.
kupim tu i tamo šta traže (za jedno slađenje), ali nikakve zalihe nemam doma.
daaaa, tako mi svi doma. čim vani temperatura propisno padne, onako da te hvata nekakva zimica traže se dodatne kalorije.
i kad smo umorni i neispavani.
ja sam jucer klincima za veceru napravila palacinke. smrzla sam se jer sam par puta i pokisla. dakle teorija ti drzi vodu silly.
ja obozavam tamnu cokoladu i kakao onaj za koji moras zagrijati mlijeko
pa čemu onda izbjegavanje čokolade?Pa ko je rek'o da je slano?
Slatko je da ti zubi trnu...
spajka, o kakvom to kakaau pričaš?
ja sam uvjerena da je ova potreba duboko instinktivna, treba stvoriti zalihe sala da te griju kroz zimu
potpuno isto kod mene
kupim cokoladu ili cokolade
odmah ih pojedemo
i problem rijesen
ma onaj najobicniji kakao. koji u sebi nema secera nicega. meni su sve ove muckalice slatke (krasekspres i sl.)
slika je islustrativnog karaktera. obicno kupim onaj u Lidlu.
istina! i danas mi to super dođe ko opravdanje da nije moja volja nego potrebaja sam uvjerena da je ova potreba duboko instinktivna, treba stvoriti zalihe sala da te griju kroz zimu
kud sad spajalica s ovim kakaom, to mi nije palo na pamet.
A sta, mora ici u zagrijano mlijeko? Inace se ne otopi?
Da, sve se zgruda. Al ja ne grijem mlijeko, nego ulijem malo vrele vode iz pipe i onda mlijeko. Bude taman toplo, ali ne i vruće.
Jest, samo sto nismo vise u paleolitiku da nam treba zaliha koje ce nas grijati u peciniistina! i danas mi to super dođe ko opravdanje da nije moja volja nego potreba
kud sad spajalica s ovim kakaom, to mi nije palo na pamet.
Zivimo u takvom izobilju da bismo se protiv tih poriva trebali boriti
idi, bježi, pored ovih cijena ogrjeva ko da jesi u paleolitiku!Jest, samo sto nismo vise u paleolitiku da nam treba zaliha koje ce nas grijati u pecini
Zivimo u takvom izobilju da bismo se protiv tih poriva trebali boriti
no, tema nije nabrijavanje na slatko pa me ignorirajte.
lavko, ja mislim da bi tebi puno više od zaključavanja špajze koristilo vježbanje, a evo i zašto:
nakon napornog dana s malim djetetom gdje si mu non stop na raspolaganju, tvoje tijelo želi neku nagradu. kod čokolade se otpušta u mozgu endorfin ili tako nešto, zaboravih
i to je ok i razumljivo i ako ideš protiv potrebe tvog tijela ili podsvijesti ili čega već, koja kaže "daj mi nešto za mene!", nećeš daleko doći
ali! i vježbanje uzrokuje otpuštanje endorfina (nakon nekog vremena
a dijelom se i manje grizeš zbog onog što jesi pojela
i nakon nekog vremena više ti organizam traži zdravu hranu, btw ako kao što pišeš kroz dan jako malo jedeš jer si stalno oko djeteta, možda ti tijelo traži slatko jer je naprosto gladno, tako da svakako bolje da paziš da jedeš dovoljno zdrave hrane
Ako malo jede i onda glad taži sa šećerom, uh, to je grozno za organizam. Lavko, loše si činiš.
A što se tiče ovog kakaa on nora vrit jer je inače sirov, kao kava.
Last edited by zutaminuta; 16.10.2015 at 09:49.
ili ukratko: ako jedeš jer se tješiš, onda nema smisla kažnjavat se uskraćivanjem sama sebi hrane
na loše emocije dodavat još loših emocija
trebaju ti dobre emocije, i zato dođi na vježbačice
Više od instinkta.ja sam uvjerena da je ova potreba duboko instinktivna, treba stvoriti zalihe sala da te griju kroz zimu
Jedna od teorija u nastanku debljine je "teorija o štedljivom genu". Ljudsko tijelo (a i ostali sisavci, vjerojatno i šire) nekada nije imalo dostupno hranu tijekom cijele godine. Pa je u vrijeme obilja tijelo pohranjivalo energiju za kasnije.
Lavko,u potpunosti te razumijem. Sebe smatram "emocionalnim jedačem", kad sam tužna, bezvoljna, i sl. tješim se hranom. Samo što kod mene nije u pitanju slatko (uglavnom), nego slano i konkretno
Zanimljivo je kad sam okupirana, a hrana mi nije dostupna, mogu cijeli dan bez jela.
Još potpisujem tangerinu, pridruži se topiku o vježbačicama
zutaminuta, jesi sigurna da mora vrit? Pa nije on kao kava, topi se...
Mi isto doma trošimo pravi kakao.
Last edited by vertex; 16.10.2015 at 10:01.
Tang i ja : head hunteri.....
Za kakao pitam jer ga i ja koristum, kad ki se jede nesto slatko, stavim malo vrhnja i mlijeka, ugrijem i ubacim kakao, al ne grijem da vrije. Grudice rijesim onom metlicom za capuccino
I sto bi mi muz rekao-ne trudis se. Nekak sam posvecena djetetu tako da pojedem preko dana na brzaka i kad dodje vecer, to je mojih pet minuta. I onda sam ko pustena s lanca, s hranom nadoknadim sve- i uzbudjenja kojih nemam, i utjehu za frustracije, i lijek za ljut ju...kako je jedna zena rekla, hrana je uvijek tu. Mislim cudno sve to zvuci, vjerojatno mislite koja sam frikusa, al hebi ga, i to se desava.[/QUOTE]
I ne nisi frikuša, ima nas još takvih. Nemam problema sa mjesečarenjem, tako da ti tu ne mogu pomoći, ali činjenica je da nekad do 3 popodne, nisam zbog djeteta i kućanskih obaveza ("jos, ovo, ono, operi, raspremi, whatever......), nisam ništa jela ili sam usput trpala (da trpala, to nije bilo polagano uživanje) grickalice, slatkiše, pa čak i pekmez žlicom iz teglice. Samo da si dignem razinu energije. Uz to su mi djeca bili nespavači, mislim da je i to značajno doprinijelo tome da kile nisu išle dolje.
Onda je krenuo začarani krug: debela sam, zbog toga sam loše volje, utjeha u hrani....
Osvijestila sam problem kada sam počela imati ozbiljnih tegoba za zdravljem. Promjene su bile spore, ali primjetne, sada nakon godine dana imam oko 7 kg manje i otprilike sam na pola puta do svoje idealne težine. Vježbam više manje redovito, osjećam se bolje i definitivno samopouzdanije.
I još nešto, upeklo me ovo da ti fali uzbuđenja....
Imaš li mogućnost da se uključiš u neku grupu za vježbanje tipa aerobik, yoga, pilates, štogod ti odgovara? Meni je i to puno pomoglo, maknuti se iz kuće 2x tjedno, a grupa s kojom vježbam je zakon!
Vidim da si, kao i sve mame, jako posvećena djetetu i jasno da su njegove potrebe na prvom mjestu.
Takva sam (bila) i ja. Onda sam pročitala da je za dijete važnije da su zadovoljene potrebe obitelji. Iz vlastitog iskustva mogu reći da je to istina: zadovoljnija ja-zadovoljniji svi
Pa ono... kad ponekad upadnem u zdravu fazu...pa čemu onda izbjegavanje čokolade?
Posting Permissions
Reply With Quote
