Poznavanje ćirilice mi je itekako bilo korisno u životu. U poslu su mi često dolazile u ruke (neprevedene) tehničke specifikacije ruske telekomunikacijske mreže. Da nisam poznavala ćirilicu, mogla sam samo sjesti i plakati nad tim hijeroglifima. Nepravedno mi je ćirilicu, kao jedno živo pismo (a i dio naše narodne baštine), svoditi samo na nama susjednu naciju. Na žalost, zbog ovog nesretnog rata ćirilica se nikad neće gledati samo kao pismo, nego uvijek u nekom drugom kontekstu.

Bez obzira na sve, ipak se nadam da će ćirilica zaživiti u školama - bilo u sklopu redovnih, ili izbornih programa.