mi smo u srednjoj školi potrošili nekoliko školskih sati hrvatskog jezika na upoznavanje glagoljice, svi smo u bilježnicama morali imati prepisana sva slova i kako se čitaju, pomalo smo pokušavali nešto pročitati (pospajati slova u riječi) i bilo nam je jako zanimljivo (toliko da je moj mlađi brat pokupio moju bilježnicu, prepisao i naučio slova i koristio za "tajna" dopisivanja sa najboljim frendom, osjećali su se kao špijuni sa supertajnim pismom )
nemam ništa protiv toga da moja djeca jednog dana na takav način uče i čirilicu - ne na način kao mi nekada (pisanje diktata i slično), ali ne vidim nikakvo zlo u upoznavanju novog pisma
(a ratna razaranja sam itekako osjetila)