Žalosno je uopće da se kulturno civilizacijski doseg-a ćirilica kao pismo to nedvojbeno jest,kao i latinica,klinasto pismo ili linear B-gleda u kontekstu politike,rata i mržnje.

Nije ćirilica vodila ratove,na njoj su pisane divne knjige,a to što je bilo ljudi koji su više voljeli govor oružja umjesto da su više čitali knjige na ćirilici/latinici/arapskom-nebitno,sasvim je druga tema.I ne pozna nacionalnost,samo dobre i loše ljude.

Definitivno nisam za učenje ćirilice u onom obujmu kako je bilo kada sam ja bila dijete,da pola tekstova bude na ćirilici,pola na latinici.
Mislim da za to i nema objektivnog razloga.

No svakako bih stavila učenje azbuke u obavezan školski program,da se djeca upoznaju i s tim slovima,nauče čitati i pisati,a širu edukaciju bih stavila na izbor,jer to znanje smatram jako korisnim,i poticala bih svoje dijete da nauči i to pismo.

i malo osvrta na neke stvari koje sam pročitala


garašanin i srpski ustanci uče se u sedmom razredu,isto kao što se npr uči francusko Drugo carstvo Napoleona III

a na vjeronauku se po programu djeca upoznaju sa svim svjetskim religijama