Ja mislim da bi to ipak trebao biti izborni predmet,jer ionako su nam djeca pretrpana informacijama u školi,a ćirilica mnogima neće nikada ni zatrebati u životu.Recimo,meni nikada još nije trebala a jako je dobro znam.
Kao i moj latinski u srednjoj školi.
Mislim da mi oduvijek učimo puno više od djece vani.Sjećam se da sam jednom davno razgovarala sa bratićem i sestričnom koji žive u Njemačkoj i dok sam ja ovdje gutala Dostojevskog oni nisu nikada za njega ni čuli,jer je tamo program usmjereniji prema onome što djeca odaberu,a kod nas je dosta opširan i obuhvaća i previše.
Ne velim da je Dostojevski previše,ja sam ga čitala rado bez obaveze,ali nije svoj djeci bilo tako.

Na stranu to što se sad ćirilica povezuje sa ratom,ali ne mislim da bi to trebao biti obavezni predmet u školama,ne znam što bi to mom djetetu koristilo kad ni meni nikada nije koristilo u životu.Ako odabere jezike ili književnost ili takvu neku struku onda da ali ako bude informatičar ili matematičar (ili nogometaš ) čemu?