Ja sam zbog narančaste kuhinje izgubila razum: prvi puta zbog ljepote, drugi puta zbog očaja.

Za moju priču je važno napomenuti da smo bili prilično ograničeni s lovom, i 30, 32 tis. kuna koliko smo maksimalno mogli izdvojiti za sve (a ulazilo je u to i mijenjanje zidnih pločica, svi ugradbeni aparati i, naravno - materijal za drvo i stolara) osiguralo je tek prosječnu kvalitetu kuhinje (iveral) i odabir keramike po sistemu, biraj do 140 kn/kvadratu što ti najviše paše - il' ostavi. Pa su tako ostale po 210 kn neprežaljene (u boji par zemljanih tonova i nešto maslina zelene) zidne pločice u nekom salonu na Jankomiru, ulica lijevo, iza ELCON-a.

Dakle, definitivno, moja boja je narančasta - tu nema spora.
Obožavam tu boju, obožavam svoju kuhinju, obožavam raspoloženje koje me obuzme dok je gledam.
Ali, ona je prilično divlja, i nije za nekoga tko je ne zna ukrotiti ili živjeti s atmosferom koju ona unosi u prostor.
Moja kuhinja je uvijek suncem obasjana, ne dozvoljava ti rezuckati mrkvu bez da pjevušiš, sreća pa ne jedemo u kuhinji inače bismo se zagutili od hrane i pjesme , a višeput ni meni nije do pjesme.

Kada kažem da nije za nekoga tko je ne zna ukrotiti, mislim pri tome na nemogućnost pronalaska najboljeg rješenja, bilo da je riječ o financijama, bilo što drugo. Netko će reći da je tako za svaku boju kuhinje, no, ova je smjela i nešto umjerenije ne može s njom odmjeravati snagu. Toplo preporučujem savjetovanje s nekim prije donošenja konačne odluke.

Kako sam sama bila prisiljena na kompromise (tu su bile i postojeće podne pločice koje nisam micala, a koje sam pokušala dobiti odabirom prigodne radne ploče) dug mi je bio put do iole (meni) prihvatljivog, a metode pokušaja i pogrešaka su me prilično obeshrabrivale, počela sam sumnjati u svoj dobar ukus.

U tri godine koliko imam kuhinju, boju zida sam mijenjala tri puta. Prva je bila jedna nijansa zelene koja nakon postavljanja elemenata više nije bila opcija, zatim smo išli sa zagasitijom, tamnijom maslinom i tek sam tada postala sigurna da nije problem ni u boji (mogla je ostati i prva) niti pasentu - već meni, jer mi je sve to skupa tu mač kolorita, te sam zid prebojala u jednu nijansu smeđe. Apri bi rekla pudingastu