kako se nositi sa djetetovom ljutnjom?

[Nataša,Sarajevo]

Ne znam više šta ću.
Na stranu to što mi i dalje svi iz okoline savjetuju batine kao rješenje,
makar malo šipkom da ga "pucnem",
ja sve nekako pokušavam drugačije ali ne znam više kako.
S tim što nam se repertoar proširio sa udaranja, štipanja i grebanja još za psovanje, trganje zubima čega god se dohvati i PLJUVANJE
Čak i reži, ama, ja samo zinem i ne znam šta bi.

Evo banalnih primjera.

Ugasim svjetlo. Odmah slijedi vrištanje iz peta: NISI SMJELA DA UGASIŠ TI SVJETLO, i onda arlaukanje do besvijesti.

Ili ako ga dignem iz kreveta : NE SMIJEŠ TI DA ME DIŽEŠ IZ KREVETA, UUUU, AAAAAAAAA, grebe, udara.

Čak i običnu ladicu ako zatvorim, opet je vriska, udara, psuje, pljuje...

Ima li iko živ ovakvih problema, makar da mi lakše bude.
Ako ima ko kakav savjet, tim bolje.
Ja stvarno više ne znam...

Noćas se probudio oko pola 3, sav uplakan, zove "mama",
ja se odmah nacrtala pored njega, digla ga,
i onda slijedi udaranje, pljuvanje, MA MARŠ TAMO, **BEM TI MATER
NE SMIJEŠ TI DA ME DIŽEŠ IZ KREVETA, itd.isl.

:?

Šta god da kažem samo je sve gore,
toliki bijes, ne znam otkud dolazi

[MGrubi]

netko mu je napunio glavu :/

[nanuška]

Nosi se tako da na te njegove "banalne"ljutnje odgovaraš ignorosanjem i nikako drugačije.Osim, ako se ne ljuti na nešto "ozbiljnije". Moraš pratiti na šta se ljuti-možda mu nešto ozbiljno smeta, možda ga je strah, ali ako su ljutnje takoreći "bez razloga" slobodno ignoriši.
Tako moja struka kaže.

[nanuška]

I da- BATINE NE DOLAZE U OBZIR. NIKADA I NI U KOM SLUČAJU-jer to je jedan od oblika nasilja nad djecom.

[gaina]

Evo i ja se borim sa time, sada je u fazi da sve hoće sam, za sve urla i plače.Sam ugasiti svjetlo!!!Sam obući štrample!!! sam hodati po stepenicama!! Neurotično deranje i plakanje, ima 2 god i još ne može sve sam,pogotovo silaziti po stepenicama. Evo borim se, nemam neki savjet, al ima nas još.

[MikiMama]

Na svaki ispad bijesa, ti odgovaraj ispadom ljubavi uz poštivanje njegovih želja.
Npr. ako kaže makni se, neću tebe, ti se makni i dok odlaziš reci "ako zaželiš mamin zagrljaj/pusu/utjehu, samo me zovni." A sve ostalo ignoriraj. I tako tisuću puta!

[Mamita]

pitaj
probaj pitati
za svaki potez koji misliš napraviti potaj ga: želiš li da te mama dogne? da te obuče?
ja bi ugasila svjetlo, može?
budi uporna i ne posustaj
proći će kad vidi da ne odustaješ
za svaku psovku i pljuvanje objasni po miljonti put da je ružno i da to nećeš tolerirati. da ti to ne radiš pa ne želiš niti da on to radi.

[MikiMama]

I da, dati mu što više zadataka koje može samostalno napraviti i dopustiti mu da ih stvarno napravi samostalno, koliko god to trajalo i kako god to na kraju izgledalo !

[mikka]

ja mislim da bi mu mogla reci da ti smeta sto se tako ponasa, a ispade ignorirati. znam da je tesko, mozda da nabavis cepove za usi?

[Zdenka2]

Ja sam to imala, dugo. Jasno sam mu stavljala do znanja da mi takvo ponašanje smeta i da mi nije prihvatljivo. To sam mu uvijek rekla. Ostalo rješavala sam na različite načine kako sam mogla: kod njega je palio fizički kontakt, zagrljaj - ispod tog bijesa uvijek je bila potreba za nježnošću. Ako to nije htio, pustila sam ga da divlja i baca i maknula se u drugu sobu. Ovo što predlaže mamita nikada ne bih napravila - ne bih se dovela u situaciju da tražim njegovo odobrenje za svaki svoj i najbanalniji potez. Da njega pitam smijem li upaliti svjetlo? Da ne bi. Kakvu to poruku šalje djetetu? Ti si tu da mu postaviš granice, a ne da ih brišeš pred njim. On to i ne želi. Ako on gubi kontrolu ne želi da je gubiš i ti. Meni je pomagao i razgovor na hladno - razgovarala sam s njim nakon takvih ispada o tome što je osjećao pri tome i što je do toga dovelo i nudila mu racionalne argumente za svoje poteze.

[grace]

Zdenka2 dobro govori

[kloklo]

Joj, nije ti lako

Nama je Leona (4 god i 3 mj) nedavno ponovo prošla sličnu fazu. Samo što ona ipak ne grize i ne tuče, ali urliče, treska vratima, duri se po pola sata baš onda kad se tati ujutro žuri da stignu u vrtić i tak

Teško je savjetovati, jer svako dijete je karakter za sebe i pale druge metode rješavanja problema...
Ovo s Leonom je došlo do toga da sam morala povući fakat tešku artiljeriju koju upotrebljavam samo u krajnjoj nuždi: nabijanje osjećaja krivice
Leona je silno osjetljivo dijete i u normalnim okolnostima joj nikad to ne radim, ali zato je sad upalilo. Ponovila sam joj nekoliko puta nakon takvih ispada, u razgovoru "na hladno", da me jako razočarala i da ne znam jesam li više tužna ili ljuta što se moja velika djevojčica ponaša ko mala beba! Objasnim joj da sam navikla na to da mi moja velika curica riječima opiše kako je ljuta, a ne da treska vratima i urliče!

Onda bi s tako kiselom facom hodala okolo, a njoj oči pune suza: Mamice, nemoj se ljutiti! Ja kad vičem, to radim zato što sam ljuta sama na sebe, zato što vičem!
Joj, ne znam jel bi se smijala ili plakala na tu dječju logiku

Uglavnom, evo jutros su se ona i tata spremili za vrtić bez ijednog incidenta :D

A što se tiče pljuvanja, grebenja, griženja, kad je Leona prije pokušavala izvesti tako nešto, čvrsto bi je primila zagledala joj se u oči i ozbiljnim glasom rekla da joj to ne dozvoljavam: U našoj kući nitko nikoga neće tući, pljuvati itd., ni mi tebe, ni ti nas, nema šanse, razumiješ? Nema šanse da to dozvolim!

Ona bi na to, kao odgovor, obično počela jogunasto vikati "E, baš hoću, e baš hoću!!!!! - ali uvijek bi pobuna ostala na riječima

[Strobery Shortcake]

Ima li iko živ ovakvih problema, makar da mi lakše bude.
Ako ima ko kakav savjet, tim bolje.
Ja stvarno više ne znam...

Hm, evo da ti lakše bude
Kad joj kažem da ne smije udariti rodicu, ona dođe da udari mene.
MM je nešto ružio, ona sva zajapurena govori meni "ja sam ljuta, idem ubiti babu" (ovo ubiti je iz crtanih, Disney-evih :/ )
A plakanje, i deranje "na suho" (bez suza) ihaaaaj, da ti ne pričam. Ja joj kažem da je ters , ona kaže "ti si ters" (i ima pravo ). Ja se ubjeđujem da je faza i nadam se da će proći. Kako reagujem, u glavnom se ne petljam dok ne dođe do toga da me zovne, jer je tek tad spremna na komunikaciju. E, sad se desi i da nemam vremena da se satima naduravam, onda i strpljenje ode do vraga, pa se i "posvađamo". Batine ne pomažu, samo pogoršavaju situaciju (da, pucnuli smo je po guzi u nekoliko navrata, vidjeli da ima kontraefekat i odbacili kao neefikasno).
A Gabi ipak ima i razlog za frustraciju i ljutnju, što može biti njegov način da se riješi tuge i straha. Da probate sa nekim pričama (ne znam da li ga to interesuje) u kojima likovi budu tužni ili uplašeni, možda zabrinuti, pa on vidi kako se kanališu ili verbaliziraju takvi osjećaji. Moja E. sad često zna reći da je tužna ili ljuta, pa onda "razgovaramo" o tome, a znam sigurno da je to zbog crtanih i priča.

[anek]

Ostalo rješavala sam na različite načine kako sam mogla: kod njega je palio fizički kontakt, zagrljaj - ispod tog bijesa uvijek je bila potreba za nježnošću. Ako to nije htio, pustila sam ga da divlja i baca i maknula se u drugu sobu. Ovo što predlaže mamita nikada ne bih napravila - ne bih se dovela u situaciju da tražim njegovo odobrenje za svaki svoj i najbanalniji potez. Da njega pitam smijem li upaliti svjetlo? Da ne bi. Kakvu to poruku šalje djetetu? Ti si tu da mu postaviš granice, a ne da ih brišeš pred njim. On to i ne želi. Ako on gubi kontrolu ne želi da je gubiš i ti. Meni je pomagao i razgovor na hladno - razgovarala sam s njim nakon takvih ispada o tome što je osjećao pri tome i što je do toga dovelo i nudila mu racionalne argumente za svoje poteze.

Ovako je potpuno isto i kod mene.

I uvijek mu pokušavam objasniti da se on SMIJE ljutiti, i reći da je ljut, /i vrištati recimo u jastuk ako baš mora / ali NE SMIJE urlati, tući se, pljuvati, gristi i ludovati, izražavati ljutnju takvim ponašanjem.
to ne radimo niti tata ni ja kad smo ljuti.

a onda on misli, pa me pita: pa kako ja to nikad ne vidim kad si ti ljuta?

pa ja ti kažem kad sam ljuta i što me smeta, ali se ne ponašam pri tome ružno...i tako ide diskusija "na hladno"...i s vremenom urodi plodom; treba biti strpljiv, smiren i dosljedan.

[traktorka]

I uvijek mu pokušavam objasniti da se on SMIJE ljutiti, i reći da je ljut, /i vrištati recimo u jastuk ako baš mora / ali NE SMIJE urlati, tući se, pljuvati, gristi i ludovati, izražavati ljutnju takvim ponašanjem.
to ne radimo niti tata ni ja kad smo ljuti.

Ovako je i kod nas. I moje dijete često ima slične "napade bijesa". Na sreću,za sad ne tuče i ne pljuje,ali zna sebe udariti,lupiti glavom. Tada se ja pokušam skroz skulirati i probam ga usmjeriti na nešto drugo,ne vezano za taj ispad. Stvarno je teško se po cijele dane kontrolirati i biti kul mama,ali ako ja pošizim on je duplo gori!

Moj sin često bude kopija moga raspoloženja. Zato se svim silama trudim da ne osjeti moju nervozu zbog nečega jer je prilično teško proživljava!

[Anci]

Ja sam to imala, dugo. Jasno sam mu stavljala do znanja da mi takvo ponašanje smeta i da mi nije prihvatljivo. To sam mu uvijek rekla. Ostalo rješavala sam na različite načine kako sam mogla: kod njega je palio fizički kontakt, zagrljaj - ispod tog bijesa uvijek je bila potreba za nježnošću. Ako to nije htio, pustila sam ga da divlja i baca i maknula se u drugu sobu. Ovo što predlaže mamita nikada ne bih napravila - ne bih se dovela u situaciju da tražim njegovo odobrenje za svaki svoj i najbanalniji potez. Da njega pitam smijem li upaliti svjetlo? Da ne bi. Kakvu to poruku šalje djetetu? Ti si tu da mu postaviš granice, a ne da ih brišeš pred njim. On to i ne želi. Ako on gubi kontrolu ne želi da je gubiš i ti. Meni je pomagao i razgovor na hladno - razgovarala sam s njim nakon takvih ispada o tome što je osjećao pri tome i što je do toga dovelo i nudila mu racionalne argumente za svoje poteze.

U potpunosti se slažem sa Zdenkom2.

Točno ovako i ja mislim za ove granice. Ako je djetetu prpušteno previše- u smislu odgovornosti i odluka, dijete se izgubi. Oni trebaju naše vodstvo i sigurnost.

vjerojatno si o tome razmišljala, ali probaj prvo vidjeti što je iza tog ponašanja. Ono je samo posljedica nečega, nešto želi reći a ne zna kako.

Ja svojoj kćeri kažem da se smije ljutiti koliko hoće, ali za udaranje i pljuvanje ozbiljno i jasno naglasim da TO NE ŽELIM.

Za batine valjda ni ne moram komentirati. Nemoj!

Dijete da zna reći što ga muči, rekao bi. Kad ne zna...

Probaj i razgovor na hladno.

[MGrubi]

Moj sin često bude kopija moga raspoloženja. Zato se svim silama trudim da ne osjeti moju nervozu zbog nečega jer je prilično teško proživljava!

i on onda vidi da se ni ti ne znaš nositi s ljutnjom
pokaži mu prihvatljiv način izbacivanja ljutnje iz sebe, tako da ti promjeniš svoj način

on osjeća tebe: tvoju nervozu, tvoje potiskivanje ... roditelji se često zavaravaju da mogu skriti svoje osječaje
možda dijete neće skužiti točno o čemu je riječ ali će znati da je nešto skriveno , a mislim da to skriveno više plaši i daje osječaj nesigurnosti

[MGrubi]

I da, dati mu što više zadataka koje može samostalno napraviti i dopustiti mu da ih stvarno napravi samostalno, koliko god to trajalo i kako god to na kraju izgledalo !

mislim da ovdje leži i uzrok ljutnje
ljutnja je posljedica

možda želi biti samostalan
dopusti mu da sam donese ili napravi , bez obzira što ne može to napraviti dobro, neka pogriješi, neka sam vidi jel može ili ne
ti samo pazi da se ne ozljedi jako

nemoj raditi umjesto njega ono čemu je dorastao ili čemu misli da je dorastao
nemoj mu govoriti : nije to za tebe, ti to ne možeš .. jer to je (iz njegova kuta) podcjenjivanje
pusti ga, čekaj da te traži da mu pomogneš
neka pokuša upaliti svjetlo, čekaj, neka uzme stolicu pa neka dohvati prekidač tako ... neka sam izađe iz kreveta

samo čekaj da zovne : mama ajde ti, ili mama pomozi ..

Neru uhvati (tu i tamo) da želi sama obući čarape (ne zna), pa nateže čarapu, pa se ljuti, pa ispali čarapu na drugi kraj sobe, onda se digne ode po nju , pa opet iz početka ....
dok me ne zovne ili se digne bez čarape, onda ja uskačem

[Anci]

[quote="MGrubi"]

nemoj raditi umjesto njega ono čemu je dorastao ili čemu misli da je dorastao

načelno se slažem s ovom tvrdnjom, ali ima situacija...hmmm...

moja L. (3.5) zna jesti sama
nekad hoće da je baš ja hranim

zna se obući i obuti
nekad i to ja radim

udovoljim joj

[Zdenka2]

Ako sam ja dobro shvatila, ne radi se o tome da Nataša ne bi dopuštala sinu da sam upali svjetlo ili bilo što drugo i da se gura sve raditi umjesto njega. Ako je onako kao što je bilo kod mog M. uopće se ne radi o tome nego o tantrumima za koje nikada ne znaš što će ih izazvati. Uđeš u sobu, upališ svjetlo neovisno o njemu, a on se sjeti da ga je baš on mogao upaliti. Ili opereš ruke prije njega. Ili se digneš i odeš u drugu prostoriju. S trosjeda se prebaciš na fotelju. I takvi slični "fitilji". Barem kod nas, nije se radilo o nezadovoljenoj želji za samostalnošću nego o nedostatku kontrole nad jakim osjećajima i o učenju gdje su granice u odnosu na druge. Dok je trajalo, borila sam se u okviru smjernica koje sam opisala, a prestalo je onda kada je on postao sposoban racionalizirati svoju ljutnju.

[MGrubi]

da li bi bilo efektno onda ugasiti svjetlo i reči aj sad ti upali?

nikakva izvinjenja ili objašnjenja, nego samo : očeš/nečeš?

[Zdenka2]

Kod nas to nije palilo. Na takav prijedlog uslijedila je fraza kojoj se sada svi smijemo, uključivši i autora, a od koje mi se tada kosa dizala na glavi: "Hoću prije". To jest, sad više ne vrijedi, vrati vrijeme unatrag, mama.

[MGrubi]

a bi li upalilo da ga mu se prije kaže: ajde upali svjetlo
?

[MikiMama]

Ne, to je kod nas izazivalo novu lavinu.

U tom trenu jedino što je pomagalo bilo je otići u drugu sobu. U prolazu bih joj rekla da joj želim dati pusu i da me zovne kad će je i ona htjeti. Obično je trebalo nekoliko sekundi da me tihim glasom zovne nazad.
I tada bi mirno popričale o svemu, i svaki put bih se začudila koliko je i ona sama svjesna da je to ružno ponašanje i da ja zapravo ne trebam ponoviti ni jednu riječ da ih ona sve zna napamet, da jedino što još nije naučila je kako se kontrolirati. A to neznaju ni mnogi odrasli!

[MikiMama]

oprosti, sporo tipkam. ovo se odnosilo na onaj prijašnji post.

A na ovo zadnje pitanje: ja sam svojim curama davala puno "zadatkića" kroz dan tog tipa. I svaki put su bile beskrajno ponosne što su ga uspjele izvršiti.
Da, mislim da to pomaže!

[BusyBee]

netko mu je napunio glavu

:? cime?

Ja kao Zdenka i anek.
Ako bas jako pretjera, kazem da ne zelim biti u blizini kad se tako ruzno ponasa i da mozemo razgovarati cim se skocka. I maknem se.

[Nataša,Sarajevo]

Ako sam ja dobro shvatila, ne radi se o tome da Nataša ne bi dopuštala sinu da sam upali svjetlo ili bilo što drugo i da se gura sve raditi umjesto njega. Ako je onako kao što je bilo kod mog M. uopće se ne radi o tome nego o tantrumima za koje nikada ne znaš što će ih izazvati. Uđeš u sobu, upališ svjetlo neovisno o njemu, a on se sjeti da ga je baš on mogao upaliti. Ili opereš ruke prije njega. Ili se digneš i odeš u drugu prostoriju. S trosjeda se prebaciš na fotelju. I takvi slični "fitilji"...

Upravo ovako

[MGrubi]

netko mu je napunio glavu

:? cime?

nekako mi je sve zvučalo da ga je netko "zezao" kako je ona sada veliki muški i da šta ima mama njega dizati .. itd..

prebrzo sam prešla preko posta

kasnije sam skužila da je u pitanju želja za osamostaljivanjem

[Loryblue]

netko mu je napunio glavu

:? cime?

Ja kao Zdenka i anek.
Ako bas jako pretjera, kazem da ne zelim biti u blizini kad se tako ruzno ponasa i da mozemo razgovarati cim se skocka. I maknem se.

i kako to završi?

kod moje na isti ovakav moj postupak i riječi ide još gore urlanje, dreka, bacanje po podu.

btw, imam isti problem kao i nataša samo što moja ne beštima. moja urla do besvijesti i kriči da se zidovi tresu.

i nikad ne znam što je okidač takvom ponašanju.

npr. sidi i gleda crtani, nikoga oko nje, sasvim mirno promatra tv u sobi.

ja uđem i radim neki svoj posao. čak joj se ni ne obratim. kad odjednom eto nje na podu i počne plakat ko ljuta godina. pitam je što joj je: ti si me ljutila :shock:
čime sam te ljutila: neću ti kazat :?

i kad je uhvate takve scene kod nje ne pali maženje i ljubljenje - gura me od sebe ili se zavuče ispod kreveta, a sve popračeno urlanjem.

[Nataša,Sarajevo]

možda želi biti samostalan
dopusti mu da sam donese ili napravi , bez obzira što ne može to napraviti dobro, neka pogriješi, neka sam vidi jel može ili ne
ti samo pazi da se ne ozljedi jako

nemoj raditi umjesto njega ono čemu je dorastao ili čemu misli da je dorastao
nemoj mu govoriti : nije to za tebe, ti to ne možeš .. jer to je (iz njegova kuta) podcjenjivanje
pusti ga, čekaj da te traži da mu pomogneš
neka pokuša upaliti svjetlo, čekaj, neka uzme stolicu pa neka dohvati prekidač tako ... neka sam izađe iz kreveta

samo čekaj da zovne : mama ajde ti, ili mama pomozi ..

Neru uhvati (tu i tamo) da želi sama obući čarape (ne zna), pa nateže čarapu, pa se ljuti, pa ispali čarapu na drugi kraj sobe, onda se digne ode po nju , pa opet iz početka ....dok me ne zovne ili se digne bez čarape, onda ja uskačem

Nikad mu nisam rekla niti sam mislila da nešto ne može.
A stoput sam mu znala reći da ću ga naučiti ili mu pokazati kako.
( Baš si dobar primjer navela - ja sam ga naučila da ako ne može nešto da dohvati, da si privuče stolicu )
Učili smo i "mama pomozi" frazu, ali...

Ako on ne može čarapu da navuče, to je isto rat.
Svakako će čarapa letjeti ko zna kuda, ali nema teorije da će pokušati ponovo.
Može samo početi lupati u sve redom, obarati šta stigne, vrištati "čarapo glupa" ili šta ti ja znam šta već.

Iz njega bijes KIPI

[Loryblue]

.....onda se digne ode po nju , pa opet iz početka ....

....Ako on ne može čarapu da navuče, to je isto rat.
Svakako će čarapa letjeti ko zna kuda, ali nema teorije da će pokušati ponovo.

ovo i mene brine - moja prelako odustaje.
ako nešto ne može napravit prvo počne kričat, pa onda plakat.
jednostavno se ne želi potrudit napravit ono što ne može iako sam joj milijun puta rekla: ok, ne možeš, ajdemo zajedno naučit i probat to napravit; nisam ni ja mogla dok nisam naučila....bla, bla i takve stvari.
nikad joj ne govorim: ti to ne možeš napravit.
kažem joj: probaj pa ako ne ide ja ću napravit.

ali jok, ona odustane i to urlajući. nema teorije (ili će jako, jako rijetko) kazat: mama ajde ti to napravi.

zašto ima tako malo samopouzdanja unatoč našem upornom građenju istog (makar mislimo da joj ga ispravno gradimo). :?

[MGrubi]

možda nije u pitanju samopouzdanje, nego strpljenje?

[Loryblue]

možda nije u pitanju samopouzdanje, nego strpljenje?

možda.
ali opet me muči zašto nema strpljenja :?
čak ni toliko da drugi put pokuša nešto napravit što joj nije pošlo za rukom iz prve i u roku odma.

[MikiMama]

kažem joj: probaj pa ako ne ide ja ću napravit.

Ja joj kažem samo "Probaj ponovo", eventualno (ako stvari izmiču kontroli) joj se pridružim i kažem "Probajmo zajedno".

U svakom slučaju UVIJEK nam pomaže predah u zbivanju: kad joj ne uspije od prve, prije nego se jako razljuti, skrenuti s nekim pitanjcem s teme (npr. Šta ćemo večeras čitati? iako je večer jako daleko) a kad se vrati čarapama kreće s novim entuziajzmom i bez ljutnje ...

Nismo svi isti, ni jednako strpljivi ni jednako uporni, ali se te stvari daju istrenirati i naučiti...

[kasiopeja]

ili reći , sad sam ga ja upalila i gotovo a ti češ drugi put?

al, zeznuto je što bi ja trebala čitati misli, a opet nema univeralnog riješenja jer na istu situaciju gotovo svaki put različito pali..


Ovo što Zdenka opisuje, mi trenutno prolazimo..

[kasiopeja]

odnosilo se na ono o svjetlu, brzo ste ispisale između..

[kloklo]

kažem joj: probaj pa ako ne ide ja ću napravit.

Ja joj kažem samo "Probaj ponovo", eventualno (ako stvari izmiču kontroli) joj se pridružim i kažem "Probajmo zajedno".

U svakom slučaju UVIJEK nam pomaže predah u zbivanju: kad joj ne uspije od prve, prije nego se jako razljuti, skrenuti s nekim pitanjcem s teme (npr. Šta ćemo večeras čitati? iako je večer jako daleko) a kad se vrati čarapama kreće s novim entuziajzmom i bez ljutnje ...

Nismo svi isti, ni jednako strpljivi ni jednako uporni, ali se te stvari daju istrenirati i naučiti...

Potpis!

Leona je upravo u projektu učenja pisanja slova, ludo je zapela da nauči pisati. Međutim, osim veselja ima tu i stresnih situacija, uglavnom zbog njenog prefrekcionizma. Al to je valjda, nasljedno, na tatu Ako ne pazim, totalno će pomahnitati ako ne napiše slovo onoliko dobro koliko je sama sebi zacrtala. Pa moram dosta koncentrirano pratiti njeno stanje i pribjegavati ovoj metodi skretanja pažnje dok se bijes ne razbukta

[Anci]

ili reći , sad sam ga ja upalila i gotovo a ti češ drugi put?

al, zeznuto je što bi ja trebala čitati misli, a opet nema univeralnog riješenja jer na istu situaciju gotovo svaki put različito pali..

Točno to!!!

Moja L. je u stanju vrištati jer je njena sestra ušla u kadu prije nje!
Ne pada mi na pamet "ići joj na volju" i vaditi seku iz kade da bi L. ušla prva. Kažem joj: ti ćeš drugi put. I gotovo.

Ja mislim da se djeci ne treba u tome udovoljavati.

[vertex]

Ako sam ja dobro shvatila, ne radi se o tome da Nataša ne bi dopuštala sinu da sam upali svjetlo ili bilo što drugo i da se gura sve raditi umjesto njega. Ako je onako kao što je bilo kod mog M. uopće se ne radi o tome nego o tantrumima za koje nikada ne znaš što će ih izazvati. Uđeš u sobu, upališ svjetlo neovisno o njemu, a on se sjeti da ga je baš on mogao upaliti. Ili opereš ruke prije njega. Ili se digneš i odeš u drugu prostoriju. S trosjeda se prebaciš na fotelju. I takvi slični "fitilji". Barem kod nas, nije se radilo o nezadovoljenoj želji za samostalnošću nego o nedostatku kontrole nad jakim osjećajima i o učenju gdje su granice u odnosu na druge. Dok je trajalo, borila sam se u okviru smjernica koje sam opisala, a prestalo je onda kada je on postao sposoban racionalizirati svoju ljutnju.

Ovako je bilo i kod nas, a i u ostalim postovima potpisujem Zdenku.
Vidim da se puno mama na forumu često jako čudi ovakvom (ili nekom sličnom) ponašanju svoje djece. Koliko god to bilo iscrpljujuće, nije baš tako strašno čudno. To je jednostavno nezrelost. Naravno, ima slučajeva kad je ovakvo ponašanje odraz neke vanjske situacija koja muči dijete. Ali ako se ne radi o tome, onda se radi o svoj sili emocija, znanja, želja, potreba...kojima tek treba naučiti upravljati. Pa dodate tome i neke osobine temperamenta određenog djeteta i dobijete jedno burno, da ne kažem orkansko razdoblje u odrastanju.
Treba se učiti strpljenju, izbjegavati potencijalne okidače, ali ne u smislu da se roditelj pretvori u roba djetetovih raspoloženja. Ne treba ga vući u veliku kupovinu, ako ona uvijek završi tantrumom, ali ne treba se bojati paliti svjetlo, niti smišljati kako upaliti svjetlo a da dijete ne pošizi. Ako ono mora pošiziti zato što je netko umjesto njega upalio svjetlo, neka šizi. Svaka takva, dobro odrađena situacija je jedan koračić u odrastanju. "Dobro odrađena" za mene znači da ste tu za svoje dijete, da mu pomognete da ga prođe (ako je to moguće, ili ga pustite ako je nemoguće), ali da ne gasite brzo svjetlo kako on ne bi vikao i ne bojite se premjestiti sa trosjeda na fotelju.
Kad je A. bio mali, nisam imala nikakvih problema ostati dosljedna u stvarima koje su se ticale njegovih ponašanja (što je dozvoljeno, što nije), ali sam imala nešto problema u obrani same sebe. Dakle, nisam idealno provodila ovo o čemu gore pišem. Nekad mi je bilo dosta svakodnevnih višestrukih tantruma pa bih rekla sebi - ok, ovo mi i nije teško napraviti. Danas bih broj takvih situacija svela na još manju mjeru. Zato sam se kasnije morala malo više truditi da mu objasnim da je važno i što ja želim. S D. sam se od početka bolje postavila u tom smislu.

[Nataša,Sarajevo]

Loryblue, to što ti pišeš čini mi se najbliže našoj situaciji ( nema smisla da citiram svaki tvoj post )

Evo sam zapisala smjernice na papir, idem kući za koji čas, pa ćemo vidjeti.

Puno vam hvala na savjetima i podršci

[krumpiric]

Ja sam to imala, dugo. Jasno sam mu stavljala do znanja da mi takvo ponašanje smeta i da mi nije prihvatljivo. To sam mu uvijek rekla. Ostalo rješavala sam na različite načine kako sam mogla: kod njega je palio fizički kontakt, zagrljaj - ispod tog bijesa uvijek je bila potreba za nježnošću. Ako to nije htio, pustila sam ga da divlja i baca i maknula se u drugu sobu. Ovo što predlaže mamita nikada ne bih napravila - ne bih se dovela u situaciju da tražim njegovo odobrenje za svaki svoj i najbanalniji potez. Da njega pitam smijem li upaliti svjetlo? Da ne bi. Kakvu to poruku šalje djetetu? Ti si tu da mu postaviš granice, a ne da ih brišeš pred njim. On to i ne želi. Ako on gubi kontrolu ne želi da je gubiš i ti. Meni je pomagao i razgovor na hladno - razgovarala sam s njim nakon takvih ispada o tome što je osjećao pri tome i što je do toga dovelo i nudila mu racionalne argumente za svoje poteze.

moje se ponaša isto ko Natašin dječak,identično.SLušam i iste gluposti o odgojnim metodama.A zapravo se ponašam ovako ko Zdenka2,osim kad zbilja više nemam snage,onda posustanem i ugasim "to prokleto svjetlo"

[Zdenka2]

Još da dodam da je kod M. to trajalo do 4. godine. Baš negdje oko 4. rođendana je imao zadnji takav ispad.

[Mony]

ne bih se dovela u situaciju da tražim njegovo odobrenje za svaki svoj i najbanalniji potez. Da njega pitam smijem li upaliti svjetlo? Da ne bi.

Ja se s ovim slazem.
Mislim da i mi kao roditelji trebamo pokazat da imamo zelju/potrebu/namjeru uciniti nesto i da to ocekujemo od nase djece da postuju, naravno samo ako mi isto to postujemo kod njih.
Ukoliko je to postovanje jednosmjerno, ukoliko radimo samo ono sto nase dijete zeli, a ne pokazujemo svoj (nije mi lijepa rijec, al ne da mi se sada smisljat bolja) autoritet, onda potkopavamo i nas ravnopravan odnos.

[Mejra's mommy]

Ma joj i Mjera je bijesna. Ako npr. place sto sam ja ugasila lampicu kazem joj da se smiri pa cu ponovo upaliti da bi ona ugasila 8) . Ako i dalje urla onda ignoriram i dobro se isplace i sve za pet do drugog ispada.

MM me neki dan gleda dok sam kupala djecu. Urlaju, vriste, tuku se, grebu. Veli mi on: svaka ti cast imas dobre zivce.

Pokusavam ali naravno nekad i ja poludim pa vristim, jer me inace niko ne cuje...sramota me komsija sigurno misle kakva divljakinja... 8)

[dane]

Strpljenje , samo to traje , joj kod nas je trajalo nekih godinu dana jer je on bio pod stresom promjena okoline ,vrtic sve novo i ja sam stvarno bila uporna taj mali je po tisucu puta znao baciti jednu te istu stvar ja sam strpljivo dizala i objasnjavla . Udaranje ,pljuvanje,ruzne rjeci sam probala lipo,polako nis nije palilo a onda sam pocela ignorirati rekla bi mu mi tako ne govorimo ili mi to ne radimo i ja te necu gledati kako to radis pa kad se ti lijepo smiris ja te cekam ,kad bi ga proslo ja bi ga zagrlila i onda sam na hladno pricala i pricala i upalilo je
Proslo ga,sretno

[Nataša,Sarajevo]

pokaži mu prihvatljiv način izbacivanja ljutnje

Molim te, molim te, molim te daj mi bar jedan !!!!

[Njojza]

pokaži mu prihvatljiv način izbacivanja ljutnje

Molim te, molim te, molim te daj mi bar jedan !!!!

F isto nije znao iskazat ljutlju...i onda sam trubila toliko da sam i sebi bila dosadna da ako je ljut, neka kaze "mene ovo ljuti" pa onda da objasni zasto ga ljuti...
Da bacanje igracke nece rijesiti njegov problem ali da ako bude strpljiv da mu objasnimo kako xy stvar moze uraditi da ce mu to pomoci....bla bla

i ovo je nama primjneljiva metoda na razne situacije
recimo sada puno cesce kaze "mene ovo ljuti" pa radimo na tome ....

eh sad, znam isto tako da ono sto pali kod nas ne pali kod nekog drugog....sve zavisi od djeteta do djeteta...

[kate]

Meni je kolegica ispričala da je jedna mama u očaju kad joj se sin bacao po cesti (kad nije bilo po njegovom), jednom u očaju ga polila vodom iz bočice po glavi i da mu više nije palo napamet da se baca 8)

[ninet]

pokaži mu prihvatljiv način izbacivanja ljutnje

Molim te, molim te, molim te daj mi bar jedan !!!!

kako ti izbacujes ljutnju? I sta je tebi prihvatljivo?
Ja se, recimo, ne mogu zadovoljiti sa "mene ovo ljuti" jer ja kad sam ljuta znam i plakati i urlat i onako generalno "lanut"...Tako da mi je to prihvatljivo i kod djeteta. Nije mi prihvatljivo udaranje i vrijedjanje psovanjem. Dakle napad na neciju osobnost.

[ninet]

Meni je kolegica ispričala da je jedna mama u očaju kad joj se sin bacao po cesti (kad nije bilo po njegovom), jednom u očaju ga polila vodom iz bočice po glavi i da mu više nije palo napamet da se baca 8)

Da...tako tretiraju i sizofrenike ili su ih nekad tretirali - hladnim tusem.
Nek sljedeci put proba elektrosok.... :/