kate prvotno napisa
Da...tako tretiraju i sizofrenike ili su ih nekad tretirali - hladnim tusem.
Nek sljedeci put proba elektrosok.... :/
 |
|||
|
|
|||
Da...tako tretiraju i sizofrenike ili su ih nekad tretirali - hladnim tusem.
Nek sljedeci put proba elektrosok.... :/
potpis. stvarno svašta.kate je napisala/o:
Meni je kolegica ispričala da je jedna mama u očaju kad joj se sin bacao po cesti (kad nije bilo po njegovom), jednom u očaju ga polila vodom iz bočice po glavi i da mu više nije palo napamet da se baca
Da...tako tretiraju i sizofrenike ili su ih nekad tretirali - hladnim tusem.
Nek sljedeci put proba elektrosok....
ajde nek nju netko polije vodom- muž ili na poslu kad se bude nešto ljutila
dobro, neće ona leći na pod, ali dijete valjda taj put nije znalo drugačije
ja ne dozvoljavam udarce i pljuvanje i sl.- ono što je ninet nazvala napadom na osobnost. s time se u potpunosti slažem.
moja već zna reći i verbalizirati svoju ljutnju, a i kad to ne kaže, već samo plače i urla, pustim je...
da zna drugačije, napravila bi tako, zar ne?
Nera u ljutnji kopira MM-a
a on ima naviku da zaviče i baci uzrok ljutnje, ili lupi rukom o stol ....
rekla sam mu da se skulira, da ne baca stvari, vikanje je ok
ja vičem, samo sad vičem: enti miša maloga, umjesto @^#&
Nastranu sad ta reakcija, ali dajte recite što biste konkretno napravili da vam se djete uporno baca po cesti?
po kolniku ili nogostupu?
ma kakav nogostup, tamo gdje prolaze auti
čvrsto za ruku
:?
jedino moguće: tjelesnom "blokadom", čvrst zahvat
kako objasniti zašto je to opasno?
staviti plastičnu čašu i prijeći autom preko nje?
pokazati svoj strah (ne ljutnju tim postupkom), strah da će ga auto pregaziti
onako jaki iskreni strah
bome bi meni dobro doslo da me mali moze politi vodom po glavi nekad kad se ras**zdim :/ , da se malo skuliram. ja, naime, isto bas ne znam izraziti ljutnju na prihvatljiv nacin. kad poludim, znam i nabiti nogom u nesto, psujem sve u 16.. ne znam kako bi njega mogla nauciti da svoju ljutnju i frustraciju izrazi na neki ok nacin kad to i ja moram nauciti, a starija sam skoro 30 godina od njega :/
Nataša, koliko znam, ti se se upravo razvela?
Je li on bio i prije razvoda ovakav, dok ste živjeli s tatom?
Možda mu nedostaje otac pa kanalizira bijes na tebe?
Možda je to istina, a opet možda je to počelo kao i svaka druga razvojna faza zato što je došao u tu dob kad uči nešto novo ...
To je malac, od 15-tak kila, pa je mama, pretpostavljam, jos uvijek jaca od njega. Dakle moze ga uprtiti kao vrecu, odnijeti na sigurno mjesto, izmaci se iz te situacije, a onda ga pustiti da se smiri. I onda komunicirati.
Teoretski, lako zvuci. Prakticno - nije lako. Ali nije ni hladan tus.
Ovakve pojave postojale su i prije, povremeno,
jednostavno nastupi period kad je ovakav.
Traje, kako kad, 10 dana, mjesec, ne sjećam se precizno.
I svejedno da li je samo sa mnom, samo sa MM, bakom,
ili u nekoj kombinaciji, sa više ljudi ili manje, poznatih ili nepoznatih,
da li je kući, u vrtiću, na ulici, svejedno.
Jučer mi je teta u vrtiću rekla da je odjednom tako naglo i bučno dreknuo da ju je presjeklo - pomislila je da mu se nešto desilo.
A on se "samo" zaderao iz tih nekih svojih razloga :/
Ali moram da priznam da vaši savjeti pomažu jako.
Prvo, što sam odmah i ja mirnija jer vidim da je sve u granicama normalnog, pa mi je samim tim i pristup puno opušteniji,
a i konkretni savjeti oko snalaženja u datim situacijama.
Sinoć je pokušao u tri navrata ali sam ga nekako usmjerila na drugu stranu,
jutros također, samo jednom, isto sam mu nekako preusmjerila pažnju na sasvim 16-tu stranu.
svima i veliko hvala
(Naravno, znam da će ovakvih situacija biti još xy puta, ali podrška i razumijevanje puno mi znači)
Moj M. se još i sad zna tako neandertalski zaderati. Bude mi i smiješno, jer se toliko upristojio da zna reći: Mama, odmakni se, sad mi je došlo da vrištim!
Dijete, što bi se reklo, verbalizira vrištanjetoliko upristojio da zna reći: Mama, odmakni se, sad mi je došlo da vrištim!
Dijete, što bi se reklo, verbalizira vrištanjetoliko upristojio da zna reći: Mama, odmakni se, sad mi je došlo da vrištim!
Djetetu koje pokazuje znakove agresivnosti potrebno je dati neki predmet (npr. jastuk), nikako ne lutku ili medaka. Uglavnom nešto mekano da iskali svoj bijes. Isto tako može mu se dati glina, plastelin i sl. da ih gnječi.
Bolje je da dijete ne potiskuje emocije jer se mogu javiti još teži problemi.
Djete želi biti što samostalniije i roditelji mu to moraju to dopustiti. Naravno na taka v način da se ne ugrozi djetetovo zdravlje i život. Ako želi nešto neprimjereno ili opasno objasniti mu to kratko i jasno, ali mu skrenuti pažnju na nešto drugo npr. Molim te daj mi ruku kada hodš po stepenicama, a u parku ćeš hodati sam. (ili izabrati mjesto s dvije, tri stepenice i pustiti dijete da hoda samo.)
Nera ide "sama" po stepenicama
ili se drži za zid,
ili rukohvat
ili pokušava bez ičeg (kao mi "veliki") - tada ja se postavim ispred nje , da je mogu uhvatiti kad izgubi ravnotežu, i idem u rikverc niz stepenice, kad idemo gore, onda sam iza nje
ovo je super dok te ne počne kopirati ...
Uh, da - M. je imao jednu fazu neprekidnog hodanja unatrag. Pa je jednom hodao unatrag, žmirećki po zavojitim stepenicama i slomio nogu.ovo je super dok te ne počne kopirati ...
Jutros smo prošli malo bolje nego inače al sa ispadom svejedno.
Ogrebao me preko cijelog obraza i još mi zario sve nokte i stisnuo jako
Moram pod hitno mačku da nabavim da imam čime izgled da pravdam
Al svejedno, mislim da napredujemo, smirim ga puno lakše i brže i sa nimalo živciranja...
Ajme majko!
Mi smo bolje prošli, zapravo odlično!
Napravio je kolut nazad preko glave niz nekih 6-7 stepenica i nekako je ispalo da se uopšte nije udario. Samo se prepao.
Htjela sam ti reći da ja udaranje i nasilje sad pokušavam rješavati onako kako je Lutonjicina Zara rekla svojoj seki "mi se ne tučemo, mi se grlimo i mazimo i puno volimo" (što mi se jako svidjelo) uz pokušaj da se zagrlimo, a ako vidim da neće ni ne pokušavam, i ovo naravno kad ne histeriše. I živim u nadi.
Još nešto da ti bude lakše
Jutros sam je probudila, to ne voli i odmah je krenula tražiti babu (a zna da je otišao na posao, pa onda ima razloga da se dere), onda je krenula da plače i otkrila neku kombinaciju rečenice "hoću svoga babu" i vriska, i to joj se toliko svidjelo, da je sjela na krevet i ponavljala, ponavljala, sa hinjenom tugom na licu i očitim uživanjem. Ja bih crkla od smjeha da to nije bila "tužna" situacija. Kad joj je dodijalo, a ja otišla u kupatilo, čula sam je kako govori "zvini mama", onda smo se zagrlile i sve 5.
nije mi palo na pamet, budem drukčije išlaovo je super dok te ne počne kopirati ...
tnx
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
