Citiraj Bubica prvotno napisa
upravo zato jer djeca, kao što sam gore već napisala, stvari doživljavaju na vrlo konkretnom nivou. Može ti njemu pricati sto god hoces ali tek kada vidi kako djedu pokopavaju u grob ono skuzi sto to zapravo znaci i puno mu je jasnije da od tuda povratka nema. za ocekivati je onda i manje pitanja o tome kada ce se djeda vratiti. Ovo je samo jedan od primjera...Ne mora se dijete izlagati svemu, ukoliko je moguće dobro se organizirati da ga se izlozi sto manje ali opet bez izbjegavanja osnovnih činjenica i događaja.
Mi Andriju s 3,5 godina nismo poveli na pogreb moga tate koji je dosao kod nas na odmor i kod nas i umro. Da mi je onda bila ova pamet, sigurno bih ga povela na ukop, jer se danas potpuno slazem s ovim sto Bubica pise. Rekli smo mu istinu odmah, da je dida umro i da ga vise nece vidjeti i odgovorili na sva pitanja. Ali, nismo ga poveli na groblje, nego tek dan kasnije i njemu nikako nije bilo jasno kako smo to didu zakopali. Pa je prekopao cijeli nas vrt u nadi da ce ga naci i trebalo mu je sigurno godinu dana da si sve to poslozi u glavi.

Lovro je nedavno, s 4,5 godina izrazio zelju da ide na pogreb naseg susjeda. I otisao je s tatom. Kad se vratio ispricao mi je da je bio pristojan, nije vikao, da je susjeda bila jako tuzna i da je plakala zajedno sa svojom djecom. I jos je pitao "Sad R.-a vise nema?". Nije mu to izazvalo nikakvu traumu ni zbunjozu. Stovise, mislim da su mu neke stvari jasnije nego prije.