mama Vesna, nemoj biti uzmenirena zbog kćerina ponašanja. I ona tuguje i ima pravo na to.

Oko četvrte B godine i on je postavljao puno pitanja o smrti, plakao da ne želi da mi umremo i sl. (nismo imali smrt u obitelji ali je u vrtiću mama jedne curice umrla). I dan danas spomene takvo nešto. Nakon silnih objašnjavanja i razgovora shvatila sam da mu najviše pomogne upravo sama činjenica da sam čula i potvrdila ono što je rekao, dakle da sam razumjela njegovu zabrinutost, bez da ju umanjujem ili banaliziram. Npr. kada kaže: "ja ne bi da ti nikada umres" ja samo konstatiram nesto u smislu"Znam ljubavi da to ne bi htio". Nekada dodam "niti mama ne bi htjela umrijeti, naravno"