Mislim da ovdje nema jednoznačnog odgovora, sve ovisi o situaciji, djetetu...

Kad sam imala 4 godine, umro mi je najdraži dida. Tražila sam da me odvedu da ga vidim. I odveli su me. I ne pamtim to kao nešto crno i grozno. To je bio moj dida. Sprovoda se ne sjećam, ali se sjećam njega u lijesu.

S 4.5 godine mi je umro tata. Mama kaže da sam i njega vidjela, ali se toga ne sjećam. Na sprovod nisam išla, niti ja ni mlađi brat a starija sestra koja je tada imala 9 godina je bila.

S tog sprovoda sam našla neke slike (ne znam svrhu slikanja sprovoda???) i uvijek su u meni izazivale nemir, lica mame, bake, seke...

Ne znam kako bi izgledalo da sam išla na očev sprovod, mama je odlučila da brat i ja ne idemo. Ali taj događaj je bio pretužan, znam, svaki sprovod je, ali ovo je bilo posebno...