...viknula sam nocas u jastuk a suze su potekle same od sebe. Evo i zasto;
Moj maleni od nekih mjesec i pol starosti spava cjelu noc, zaspi bez problema oko 21.00. Sve do prije 3 tjedna kad se poceo buditi vec u 2 i onda sam muku mucila da ga uspavam, znalo je potrajat satima. Naravno, to me zabrinulo, otisla sam pedici koja je pronasla bakterije i krv u urinu, dala nam antibiotik i vec nakon 3 dana malisa je opet spavao kako treba. Ali evo opet, par dana poslje antibiotika ista prica. Moram napomenuti da, nazalost, vise ne dojim.
Budi se oko 2, nekad prije, nekad kasnije, prvo pocne meskoljenje i lagano kmecanje. Na savjet pedijatrice dajem mu caj od kamilice zbog spore probave a i da ga umiri. Caj pije kao da je najzednije dijete na svijetu. Popije caja, okrene glavu na drugu stranu i zaspi. Ali za 2 min. opet meskoljenje i kmecanje. Mazim ga, govorim shhhh, opet se umiri i za 2 min opet po starom. Ljuljam ga s kreveticem (na kotace je) i po 20-tak min. Ali ne, ni to ne pomaze. Uzimam ga na ruke i tek tad nastaje panika. Nevoli lezat na rukama nikako. Stavljam ga k sebi u krevet, mazim ga, tiho pjevusim ali on se i dalje meskolji. Ako ga ne diram pocne plakat. I sve to tako unedogled, i po 2 sata. Onda se valjda izmori, zaspi na sat vremena i opet sve ispocetka. I tako bas svaku noc! Ja jednostavno vise neznam sta da radim. Mislila sam da mu je vruce pa sam ga pocela manje oblacit, mislila sam da mu je neudobno pa sam reorganizirala cijeli krevetic. Ali nista, bas nista ne pomaze.
Veceras je jos gore. Zaspao je ko i uvijek u 21.00 ali dosad sam ga vec 4 puta morala ponovno uspavljivat. Strah me noci...
Recite mi sta da radim!