Nadam se da je maleni sad dobro, odn. sto se tice zdravlja da je sve u redu!!
..a po noci mu svakako daj bocicu, jer kao sto su i ostale cure rekle, premaleni je da bi nocu bio bez obroka.

Inace, mi smo imali slicnu situaciju vasoj, bezbroj nocnih budjenja..puno suza i placa....kad bi se probudila dobila bi bocicu ali bi opet plakala, nikako da zaspi i doslovno sam se raspadala od umora, a i bolova jer "zakrpe" od poroda su me dugo mucile.
Kao sto ti kazes da te strah noci, tako je i meni bilo jer sam imala osjecaj kao da ponoci nikako ne vladam situacijom i dok ostali spavaju, ja se borim s uplakanim misekom koji nikako da zaspi.
Nema sto nisam probala, od nunanja, mazenja, cupkanja, pjevusenja, razgovora, stavljanja u svoj krevet, nudila joj dudu....jedino nisam dubila na glavi, ali nista nije pomagalo.
Mi smo isto imali situaciju da je jednostavno odbijala moja prsa i dojenje nam se brzo svelo na adaptirano + jedan obrok mojeg izdojenog dnevno. Imala je i jake grceve i uglavnom se u prvih par mjeseci jaaaako puno plakalo u nasem domu. Imala je ceste uroinfekcije, tako da je bitno da provjerite urin....jer nama je na kraju ispalo da ima refluks 3stupnja na lijevom bubregu. S 2,5mjeseci sam je pocela vracati na prsa i za tocno 2tjedna slavimo prvi rockas i veliki smo cickoljupci...a sve nam se cini da cemo jos duuugo dojiti jer doslovno obozava dojiti, bez obzira na dohranu. Jos uvijek se budimo po noci i to XY puta, zadnja 2 mjeseca spavamo zajedno u krevetu tako da imamo samoCIKOposlugu i mala zenska si podoji i nastavi dalje spavati.
Hocu ti reci da iako je mozda odbio prsa, nije ih prihvacao ili sto vec....da ga pokusas nocu kad ti tako jako place...staviti na prsa jer vjerujem da bi ga to moglo umiriti, a moguce da opet pocnete i s dojenjem.....tako smo mi poceli, kad su je mucili ti grozni grcevi i ta silna nocna budjenja....mamina cika je dosla kao utjeha....bez obzira na svo moje pjevusenje i mazenje i ljuljanje i dudu koju sam joj nudila jer vise nisam znala sto bi....a prije dok bi je i pokusavala dojiti ona bi s gadjenjem odbijala i doslovno vristala, ali je s eto, 2,5mjeseci ipak prihvatila i tad smo poceli i s relaktacijom i mogu reci da nam je zivot svima postao ugodniji, laksi i ljepsi, a malena je bila puno smirenija kako po danu, tako i po noci.
Mene su tjesili da jednom kad krenemo s dohranom da ce spavati po noci, ali to su po meni sve prize za bezveze, jer kad smo i poceli s dohranom kad je imala 6mjeseci, nista bolje nije spavala....a cula sam i onih prica da neka je ne dojim jer jos ce mi se cesce buditi po noci, ali ni to ne stoji, jer i kad je bila samo na adaptiranom budila se X puta nocu i jos sam je teze umirila....no, sve je nekako doslo na svoje kad smo poceli s dojenjem. A buduci da je od svojeg 4mjeseca stalno pod antibioticima zbog problema s mokracnim refluksom, dojenje nam je idealna pomoc u svemu tom, jer nema nista zdravije za mali organizam.
Ja sam mozda malo pretjerala o dojenju, ali ne mogu si pomoci, jer kad se samo sjetim nasih pocetaka i buduci da smo imali raznih situacija, iskusili grceve koji su je stvarno jako mucili, bili na adaptiranom, naslusali se raznih prica od ljudi koji su nam zaista htjeli pomoci, ali sve je to zapravo bilo pogresno i nema boljega za dijete od dojenja! Da zanemarim svo dobro koje to cini djetetu, moram priznati da je to meni bio spas i preporod!! Sad kad je s 10mjeseci bila bolesna i doslovno nije ni trunke hrane htjela unijeti u sebe, a ni tekucine..dojenje nam je bila glavna pomoc i lijek. Zaista nema boljeg nacina za umiriti i nahraniti dijete. Koliko sam naucila, mlijeko ne nestaje odmah....tako da ako je malenome nekih mjesec i pol dana, a neko vrijeme ste se jos i dojili, pokusajte dojiti, a moguce i navucete jos dovoljno mlijeka za malca da uziva, a s njime i neispavana mama, a vjerojatno i tata. A svakako provjeriti i to s urinom da se vidi zasto je to tako!

I pusa bebi!