kako se nosite sa odgovornošću

[zhang]

Stavljam ovaj topic pod Izazove roditeljstva, jer mi se činilo da bi mu tu bilo mjesto...i ispričavam se ako postoji neka slična tema pa ja ponavljam.

Naime, muči me začepljen nosić, ne moj nego od A. To vučemo već neko vrijeme (cca mjesec - mjesec i pol) i malo se smiri, pa se opet vrati. Bili smo do sada već u bolnici zbog visoke temperature, i nosili smo 10 tjedana remenčiće za kukove, i sve sam to bolje podnijela od začepljenog nosića. Pomislila sam to je to, izvoli izdržati, moraš biti smirena zbog njega. I stvarno, A. se nije bunio na remenčiće, u bolnici je bio dobar i smiren (naravno da je pomoglo što sam i ja bila s njim tamo). Ali mene dotuku ovi začepljeni nosići. Imamo mi i aspiratore i inhalatore i sve ostale atore, i nije meni nedoumica kako to počistiti, nego mene muči onaj osjećaj odgovornosti: e da nisam išla u šetnju, to se možda ne bi dogodilo, e da nisam ovo, e da nisam ono...

Znam da će u životu biti još xyzwq sitacija u kojima ću pomisliti: e da sam ovako, da nisam onako.... i vjerojatno ću se ja naučiti nositi s osjećajem odgovornosti za dijete, ali mi je, dok je još ovako mali, to malo teže... i mama uči život, ne samo beba..

Iskusne i prekaljene mame, da li je i vas nešto tome slično mučilo,..i kako ste rješavale takve situacije u svojoj glavi?

I da, ako još nekom curi nosić, neka javi, da znamo da nismo jedini...

[donna]

neznam zašto osjećaj krivnje radi nosića? pa...svima je kad tad začepljen nos,a o curenju da ne govorim..mojoj curki stalno curka nosić..ok ona ide u jaslice a tamo su SVI balavi ali opet..ne sekiram se radi toga...ako je začepljen stavim fiziološku SUNCE MOJE MALO i lakše diše..mene više brine što ona često kašlje i to noću kada spava
i muči me....što recimo spava i odkrivena je i ja ju pokrijem a ona automatski baca sve sa sebe udara nogama i onda ostane otkrivena! e to mene muči..jer ja sam zimogrozna,uvijek mi je hladno i pokrijem se do brade pa gledam nju onako leži i mislim Bože,jel joj hladno a valjda nije jer bi ostavila dekicu na sebi..ovako odmah baca.....

[zhang]

možda nisam dobro objasnila...začepljen nos je kod mene vjerojatno samo projekcija osjećaja odgovornosti za dijete..kod nas je to začepljen nosić, kod nekoga je otkrivanje po noći, kod nekog trećeg je padanje ili udaranje, ili nešto sasvim deseto... radi se o osjećaju: da sam bolje pazila..
sigurno ću se sama sebi smijati za 2 mjeseca kako me to moglo mučiti.

[Anci]

Prestani se gristi zbog toga. Beba ti je još mala i imat ćeš različitih situacija kad ćeš i pogriješiti. Ovaj cureći nosić stvarno nije ništa, sigurno nema veze ni sa šetnjom- a i da ima, nema te što peći savjest zbog toga.

Ja griješim i mislim da svi griješimo. U tom slučaju, kažem djetetu da sam pogriješila (ako npr. reagiram neprimjernim tonom i sl.), kažem da ona nije ništa kriva, da je mama malo umorna, ali da nije smjela tako reagirati. Oprostim sebi i idemo dalje.

Uživaj u svom djetetu i ne troši vrijeme na živciranje kad za to nemaš potebe.

[Mima]

Ja se još nisam počela smijati sebi :/

[Anci]

Da se još malo nadovežem- nije loše da roditelj preispituje svoje postupke, čita i sl. ali sve u određenoj mjeri.

[Stea]

Da te utješim - moji su 11 i 13 godina i skoro svaku večer se preispitujem dal sam u nekoj situaciji trebala reagirati drugačije ili napraviti drugačije. I onda ako procijenim da bi moglo biti drugačije - odmah odlučim kako ću to mijenjati. Al ko za vraga, sljedeći dan servira nešto drugo... 8)

Ne boj se - to ti je "biti roditelj". Karijera do kraja života

[zhang]

hvala cure

[Deaedi]

Upravo ta, roditeljska odgovornost mi je "veliki teret". Preispitujem svoje odluke, puno se informiram, i stalno mislim da li sam mogla/trebala drugacije. Nadam se da dobro postupam, neka vjerojatno i grijesim ili bi mogla i bolje...ali...lako je biti general poslije bitke.

[Zdenka2]

Isto kao Stea i Deaedi. Puno razmišljam od djeci, informiram se, razmišljam o svojim postupcima, o tome kako bih mogla postupiti. Mislim da griješim svaki dan. Slažem se s Anci da u tome isto tako treba naći mjeru, jer pretjerana samokritičnost opterećuje i nas roditelje i djecu. Jednom mi je to vrlo jednostavno rekla zubarica moje djece, kad sam sasipala na sebe drvlje i kamenje zbog jednog malog karijesića kojeg je imao: "On nije dobio karijes zato što si ti loša mama!" Toga se često sjetim i u drugim situacijama. Roditeljstvo je velika odgovornost i taj teret si ne trebamo otežavati još i neprekidnim kajanjem. Što je bilo bilo je, radije ću razmišljati o budućim potezima. A ponekad ne razmišljam uopće, dapače, osjećam da sam bolja prema djeci kad malo više mislim na sebe, a malo manje na njih.

[mim]

Da sam dobila kunu za svaku grešku koju sam napravila s M. danas bih bila bogata žena. No, smatram se još bogatijom jer, unatoč svim pogreškama, imam ono najveće: njenu ljubav, a to je dokaz da sam više toga napravila dobro i da greške nisu bile kardinalne.
Isto tako sam preispitivala svoje postupke, krivila sebe za koješta. I danas to radim i vjerujem da ću raditi zauvijek. Možda ću samo jednog dana pitati sama sebe mogu li biti bolja baka nego što to jesam .

[Anemona]

Kad se moje zlato tek rodilo, strašno me je mučila ta "odgovornost". Stalno sam razmišljala da li sam dovoljno dobar roditelj. Npr. poslije poroda sam imala velikih problema jer su mi strašno naticale žlijezde lojnice i uz to se upalile. Rezultat koma bolovi, kad bi MM došao s posla jedva bih hodala od bolova. MM bi odmah preuzeo malog i otišao u šetnju, taj sat šetnje ja sam htjela izludjeti jer me mučilo da li moje zlato sad misli da ga ja ne volim jer nisam išla s njima. Koma, osjećala sam se strašno.
Sad kad je veči malo sam olabavila (naglasak na malo), isto na kraju svakog dana sumiram da li su se potkrale neke pogreške, uostalom mislim da je to propitivanje potrebno cijeli život.
Ali evo za primjer, nedavno smo bili kod pedijatra na kontroli, nisam se niti snašla i on je malom prevukao kožicu na piši. Mali uopče nije zaplakao, nije ga boljelo, ali je pukla kapilarica. Mislila sam da će mi srce iskočiti kad sam shvatila što se dogodilo. Srećom za 2 dana je prestalo biti crveno i nije ga smetalo, ali ta 2 dana nisam spavala, osjećala sam da sam ga iznevjerila, trebala sam bolje paziti. Idući put grizem, ako mu se netko približi pišeku.

[Švedica]

Zanimljiva tema, baš sam to i ja htjela pitati...

Ja se užasno žderem zbog njenog AD i stalno si brijem kad izbiju ekcemi da sam - il nešto krivo pojela jer dojim, ili je to zbog novog deterđenta, ili nisam stigla dugo usisavati pa je ragirala na prašinu....uglavnom, osjećam se krivom...mm mi pokušava to izbit iz glave, veli da radim najbolje što mogu/znam, al ne mogu utjecati na ama baš sve...a meni to nikak ne sjedne u glavu...

[zhang]

Sada vidim da svi mi (ili barem većina) ima takva pitanja...uf, znači nisam jedina.. već sam pomislila da sam malo fiju-briju..
Baš mi je dobra rečenica zubarice od Zdenke2: Nema on karijes zato što si ti loša mama...
Vjerujem da se neke stvari uče u hodu jer dok se ne dogode, čovjek se niti ne može s njima suočiti.
Možda je najbitnije shvatiti (ovo ja naglas razmišljam) da savršenstvo ne postoji i da smo u danom trenutku napravili najbolje što smo znali i mogli...i ići dalje.

[Stea]

Uvijek razmišljam da sam napravila najbolje što sam mogla, i namjera je bila najbolja i naravno da nisam htjela da se išta desi, da itko bude povrijeđen ili da bude posljedica.

Nastojim naučiti iz svojih grešaka i svečano si obećajem da "to više neću raditi".

Ali si nikad ne predbacujem da sam loša mama. Jedino da sam ih razmazila.... 8) A šta ću kad ih volim....

[smile8]

Ja bih tako trebala citati knjige o roditeljstvu,a ne da mi se.Uzasno sam lijena,pa je to podosta za mene neodgovorno!

[Stea]

Ja bih tako trebala citati knjige o roditeljstvu,a ne da mi se.Uzasno sam lijena,pa je to podosta za mene neodgovorno!

A te knjige znaju samo još dodatno nabaciti grižnju savjesti pogotovo ako ih ne čitaš kritički. Bacit ono kaj ti je bezveze i prihvatit savjete koji odgovaraju tvojim stavovima, principima i načinu života i poboljšavati kvalitetu.

Nije neodgovorno ak ih ne čitaš, pa odgoj djece nije neka ruta pa ćeš sad ti uzeti plan putovanja sa svim križanjima i brdima i dolinama. Ak su dječica sretna i vesela i ti si sretna i tata .... a kaj će ti knjige?

[Deaedi]

Nemam neko misljenje o knjigama o roditeljstvu, intuicija mi je na prvom mjestu.

[Anci]

Nemam neko misljenje o knjigama o roditeljstvu, intuicija mi je na prvom mjestu.

Zavisi kakve su knjige. Ja ne volim one s "metodama"- kako u 10 koraka bla bla bla...

Nije dijete šablona.

A Juula npr. volim.

[filipova mama]

Ja sam se na početku roditeljstva strašno brinula i odgovornost me opterećivala. Kod mene definitovno nije vrijedila ona mala djeca mala briga...sad mi je baš super.