kanga evo ti si vrlo elokventno objasnila sve ono što je u pozadini mojih postupanja. što bi se reklo: uzela si mi riječ iz usta ja jako dobro znam šta radim i zašto tako postupam, te s kim.

samo sam ja pokušala malo karikirati i sa šalom komentirati. no, ne kuže me baš svi. nije važno 8)

Balarosa moje je mišljenje da si našla baš dobru mjeru između straha i "puštanje uzdi". i uvijek se moram podsjetiti da koliko god pokušavamo predvidjeti gdje bi nešto moglo krenuti po zlu, mnogo stvari i situacija ne možemo predvidjeti i spriječiti. a obrnuto od nekih, mislim da nikad nije prerano, ali može biti prekasno.
a strijepnja za taj mali život počeo je vjerojatno onog trenutka kad smo saznali za njega, a trajat će do kraja naših života.
evo novog iskustva:
Mislavu sam ponudila nožić. nespretno ga je uhvatio i pod totalno krivim kutom pokušao zarezati.kad je vidio da ne može odbacio ga je nezainteresirano. za par dana je rakao:ja jeđem i htio nož.
zadnjih dana ponekad kad režem jabuku i on zatraži nož, ja ga po par minuta pomalo učim kako da ga drži, koji dio je oštar, kako da pravilno reže, kako se hoda sa nožem (i to treba naučiti).
ne znači da se on nikad neće porezati ili nešto gore, ali sigurno neće zgrabiti kuhinjski nož i mlatareći njime trčati po kući.
moj način bi mogli nazvati "učenje u kontroliranim uvjetima". JAKO KONTROLIRANIM, bez obzira na one koji misle drugačije.