Nađa je negde oko 2 meseca potpuno izbacila dnevno spavanje i bila je neverovatno nervozna i plačljiva po ceo dan. I to nije bilo vezano za to da li je gladna ili ne. Istina kad bi počela "šiza" negde oko 13h jedva bih je ponekad dobila na sisu, stalno se otimala, bacakala, plakala.... Pošto se ona dojenjem do tada uvek smirivala i tonula u san ja sam to shvatila kao njen otpor spavanju. Kad bih ja odustala od svih pokušaja uspavljivanja i očajna legla sa njom na krevet spremna da i ja udarim u plač, ona bi obično kao nekom magijom primila cicu i malo kasnije i zaspala. Znam da te neću utešiti ali takvo nam je stanje trajalo nekih 2.5 meseca.